„Crno-beli“ nisu blistali u prethodna tri kola, pa bi bilo preterano da se očekuje da zasijaju protiv Crvene zvezde. – Napadači olako odustaju

Prekjučerašnja utakmica treća je uzastopna na kojoj Partizan nije primio gol od Crvene zvezde. I to je, verovatno, jedino čime „crno-beli“ mogu da se pohvale iz poslednjeg „večitog derbija“. Istina, ni njegov protivnik nije pokazao mnogo više.
Vidljivo je da su treneri zadovoljni što njihov tim nije izgubio. Stanković, mada mu je 11 bodova koliko Zvezda ima više od Partizana, dozvoljavalo da se opredeli za smeliju igru, nije hteo ništa da rizikuje.
„Crno-belima“ predstoji borba da zadrže drugo mesto, pa je Miloševiću i bod značajan. Da je tako može da se zaključi po tome što je umesto napadača Sume uveo Šćekića, čiji je zadatak da bude predstraža odbrane.
Tri utakmice na početku polusezone su malo da bi igra bila onakva kakva se želi. Zbog toga ne treba previše da osuđujemo ni Zvezdu, ni Partizan. Ali, ne treba ni da se zatvaraju oči pred onim što može i mora bolje.
„Crno-beli“ su u drugom poluvremenu prikazali više, nego u prvih 45 minuta. Kao da su iščekivali da vide šta je to Zvezdin novi trener smislio. Međutim, ni u nastavku nisu stvorili šansu. Mogli su da daju gol (šutevi Sadika i Natha), ali to nisu stopostotne prilike.
Partizan nije igrao kombinatorno, a to je ono što ga je krasilo jesenas i čemu on i teži. Njegov poslovođa Natho nije se istakao, jer neke njegove zamisli igrači u crno-belim dresovima nisu shvatili. Videlo se nekoliko puta da ih čeka da pročitaju šta smera, ali su oni bili samo posmatrači.
Naročito oni u napadu. Asano je bio vrlo koristan kao ispomoć odbrani. To je dragoceno, ali je, ipak, napadač, pa bi trebalo da bude zapamćen po onome što učini u toj ulozi. On i Matić nekako vrlo lako odustaju. A mogli bi, čak i kada izgleda da je beznadežno, da nešto pokušaju, da probaju da iscede suvu drenovinu. Kleo je, na primer, sprintao i po tridesetak metara da napadne i dešavalo se da se protivnički igrač zbuni.
Matić, za razliku od Sadika, gotovo da je bezopasan kad nije u šesnaestercu. Trebalo da poradi na tome da primi loptu na tridesetak metara, da se driblingom oslobodi svog čuvara i krene ka golu, da je zadrži u nogama, da šutira ili proigra nekog saigrača. Njegova visina ne dolazi do izražaja, jer nema dobrih centaršuteva. Partizanovi igrači kad šalju loptu u kazneni prostor ne vidi se na čiju adresu ona ide.
Golman Stojković uprkos svemu što je preturio preko glave već nekoliko puta loše procenjuje situaciju. Najdrastičniji primer je ono njegovo kašnjenje posle čega je Ivanić pogodio spoljni deo mreže. Bio je neodlučan i kad je Vukanović s pet metara šutirao. Na Partizanovu sreću, ni Zvezdin napadač nije bio priseban.
Odbrana „crno-belih“ je, u celini, dobro obavila posao. Bilo je situacija kada je mogla bolje da kontroliše situaciju, ali činjenica da ni Zvezda nije imala stopostotnu šansu dovoljna je da zadnja linija „crno-belih“ bude visoko ocenjena.
Trenutke nadahnuća imao je samo Stevanović. Posle njegovog prodora Natho je mogao i opasnije da ugrozi Zvezdin gol, a kada se elegantno otarasio Rodića Partizanov daroviti igrač kao da se zasitio, pa do kraja više nije iskakao iz osrednjosti u kojoj je bio njegov tim.
„Crno-beli“ nisu blistali na prethodne tri utakmice, pa je bilo previše da se očekuje da baš protiv Crvene zvezde zasijaju. Ali, s obzirom da je Milošević vrlo nepristrasno ocenio meč, što je retkost kod trenera, to je dobar znak da će da izvuče pouke iz ovog okršaja i da će Partizan da poboljša svoj učinak.
Tekst preuzet sa portala Politika