Uroš Đurđević: Partizan moja prekretnica!

IZVOR : SPORTSKI ŽURNAL

Otrcana fraza da se fudbal igra za golove neprekidno dobija na potvrdi. Najbolji primer je negativno ocenjeni najveći engleski derbi Liverpul – Mančester Junajted odigran u ponedeljak.

djurdjevic-vm1

Iako je prštalo na sve strane od velike borbe, duela, taktičkih zadataka srca zaljubljenika u najvažniju sporednu stvar na svetu ostala su prazna – mreže su mirovale.

Napadači su, s toga, oduvek bili najtraženija fudbalska roba. Najskuplji svetski igrač Pol Pogba atraktivnošću ne može ipak, da stigne ni do kolena Kristijanu Ronaldu, Lionelu Mesiju, pa i Geretu Bejlu, Robertu Levandovskom, Antoanu Grizmanu

Srbija, opšte je mišljenje, godinama kuburi sa napadačima. Utisak je da u državnom timu, od odlaska sa scene Sava Miloševića i Darka Kovačevića, nemamo golgetera svetskog kova.Mateja Kežman, Nikola Žigić i Marko Pantelić nisu dostigli nivo prethodnika. Aleksandru Mitroviću daju se najveće šanse da ponovo lansira u orbitu srpsku napadačku školu, ali čini se da mu ne ide najbolje.

Uroš Đurđević nagovestio je da bi mogao da predstavlja svetsku budućnost srpskog fudbala. Het-trikom za mladu reprezentaciju protiv Slovenije ponovo je skrenuo pažnju na sebe.

Slično kao kad je kao golobradi momak u dresu Rada najavio zapaženu karijeru.

Više od tri godine prošle su kad smo Mitrovića i Đurđevića gledali zajedno u omladinskoj reprezentaciji.

Prvog dana avgusta 2013. Srbija se popela na krov Evrope u Litvaniji, a napadačke osovine selekcije LJubinka Drulovića bile su tada prvi špicevi Partizana i superligaša sa Banjice.

Malo ko je tada pretpostavio da će Đurđević ove jeseni zauzimati poziciju Mitrovića u Humskoj.

Dvoipogodišnji boravak u inostranstvu (Vitese, Palermo) nije mu se posrećio, Uroš je došao u Partizan i bar za sada, napravio dobar potez.

Znao sam da ću imati kontinuitet utakmica ako prihvatim ponudu Partizana. Prvi razlog je ipak, što je poziv došao od Marka Nikolića. Pod nadzorom sadašnjeg trenera razvijao sam se i u Radu. Debitovao sam na Banjici za prvi tim sa 18 godina, prija mi da radim sa Markom – napominje Uroš Đurđević.

Kako iz ove perspektive gledate na rani odlazak u inostranstvo, na malu minutažu i Viteseu i Palermu?

Otišao sam u Holandiju jer je tamošnja Ere divizija odlična za mlade igrače, pogotovo nas napadače. Nisam međutim, bio miljenik trenera. Mislio je da ne zaslužujem da igram. Iako sam bio golgeter B tima, šansu sam dobijao na „kašičicu“. Najsvetliji trenutak, prelep gol Ajaksu nije bio dovoljan da više igram. Nisu mi se poklopile kockice u zemlji lala. Što se Palerma tiče, počeo sam dobro. Izborio sam se za mesto u prvom timu, postigao gol na debiju, a onda je usledila teža povreda na utakmici protiv Milana. Mesecima nisam mogao da igram. Kad sam se vratio bilo je teško da zadobijem poverenje trenera. Postigao sam još jedan gol, ali i počeo da tražim novi klub.

TORES OMILJENI, NAJSLIČNIJI IGUAINU

Imate li omiljenog napadača?

– Fernando Tores je igrač po mom ukusu. Obožavao sam da ga gledam u Atletiko Madridu i Liverpulu. Drugi je Gonzalo Iguain. NJemu sam sličniji po stilu igre. Poput Argentinca uvek sam gladan golova. Igrao sam protiv Iguaina za Palermo dok je on bio u Napoliju.

Izgleda da ne žalite, izvukli ste pouke ili stekli dragoceno iskustvo?

Dosta sam naučio, pogotovo u Italiji. U Palermu sam za saigrače imao nekoliko 30-godišnjaka, a svima je poznat način igre na Apeninima. Jako je teško probiti čvrste odbrane protivnika. Stekao sam značajno iskustvo i verujem da će koristiti i meni i Partizanu kad sledeće sezone ponovo budemo igrali na evropskoj sceni.

Vi ste se vratili u Partizan, prvi ste špic tima, Mitrović je ove sezone rezerva u NJukaslu, Andrija Luković se vratio u Srbiju, ali Crvena zvezda mu ne pruža šansu, a bio je strelac u finalu u Litvaniji.

Marko Pavlovski nije igrao u Portu, sad je u Splitu. Da li ste očekivali da kao omladinski prvaci Evrope tri godine kasnije imate bolji status u klubovima?

Verovao sam da će više igrača iz zlatne generacije bolje „prođe“. Odlično su se snašli Mitrović, Sergej Milinković-Savić i Nemanja Maksimović. Dosta igrača se nažalost, izgubilo. Još smo ipak, mladi.

Postali ste šampioni Starog kontinenta posle pobede nad Francuskom u finalu, a tadašnji gubitnici poput Antonija Marsijala i Adrijena Rabioa igraju u Mančester Junajtedu i Pari Sen Žermenu, dok se vaša generacija uglavnom muči?

Dosta je drugačije u Francuskoj nego u Srbiji. Nama je teže da odemo u velike klubove, napravimo karijere. Mnogo toga utiče na naš razvoj počev od uslova za rad, konkurencije u ligi…

Vratimo se na Partizan. Za klub niste pogodili u Gornjem Milanovcu, čak je vaš promašaj proglašen za najveći u kolu, zajedno sa Ugom Vierom na utakmici Crvena zvezda – Vojvodina.

Dve i po nedelje kasnije na istom stadionu tri puta ste zatresli mrežu Slovenije. Kako objašnjavate različite epiloge?

Na prvenstvenom meču lopta koju sam dobio na petercu mi je nezgodno odskočila. Na TV snimku je izgledalo da sam u idealnoj poziciji i da sam dobio sjajan pas, a nije sve bilo baš tako. Dešava se i boljima od mene da promaše zicer. Dosta bolje prolazim sa državnim timom u Gornjem Milanovcu, pre Slovenaca tresao sam mreže Belgije u prošlom ciklusu kvalifikacija, kao i Makedonije u prijateljskoj utakmici.

Penali su posebna priča. Zatresli ste mrežu Iraca u Novom Sadu, niste realizovali najstrožu kaznu u Vaterfordu.

NA LETO TREĆE EVROPSKO PRVENSTVO

Rekli ste posle plasmana u baraž za EP mladih da protivnik u doigravanju nije bitan.

Verovatno ste se ipak, obradovali kad vam je žreb dodelio Norvešku za rivala u konkurenciji Španije i Austrije?

– Dobro je što smo izbegli Špance, bez obzira što smo ih eliminisali pre dve godine. Odgovara nam i domaćinstvo u prvoj utakmici jer se pokazalo da smo bolji u prvom meču reprezentativne akcije. Kad igramo kao tim niko nije bolji od nas. Neće nam smetati ni veštačka trava u revanšu u Dramenu.

Propustili ste prošlo EP u Češkoj, put u Poljsku je sigurno možda i vaša najveća želja?

– Igrao sam na kontinentalnim smotrama omladinaca u Estoniji i Litvaniji. Završnica sa mladima bila bi kruna staža u mlađim reprezentativnim selekcijama. Naš plasman među 12 najboljih mnogo bi značio i za srpski fudbal – rekao je Uroš Đurđević.

Usledio je meč sa Slovenijom, dva jedanaesterca, jedan pogodak uz sreću da vam se posle drugog šuta sa bele tačke lopta odbije u noge i omogući vam da ispravite grešku…

Bio sam određen za izvođača penala. Ostao sam samouveren i posle promašaja u Irskoj. Reprezentativni drugovi mi nisu zamerili. Dešava se svima da promaše. Imam kredita u državnom timu, mnogo mi znači što mi saigrači i selektor veruju.

Čini se da je meč protiv Ostrvljana u Novom Sadu i dva gola predstavljao prekretnicu za vas?

Tek sam bio došao u Partizan. Selektor me je pozvao i odužio sam se golovima. Posle toga sve je krenulo kako treba. Igrao sam dobro i u klubu, dva puta zatresao mrežu Napretka u kupu, pogodio protiv Mladosti u prvenstvu…

Partizan forsira igru sa dva klasična napadača, mlada reprezentacija menja sistem iz 4-4-2 u 4-2-3-1. Špicevi obično kažu da im je najbolje da imaju uz sebe „sidraša“…

Najviše mi odgovara formacija 4-4-2. Kad imam pomoć još jednog napadača mogu da se više krećem, odlazim i na bokove. U Partizanu imam dobre saradnike Božinova, Đurđića i Vlahovića. Reprezentacija je dosta menjala sistem igre, to je zavisilo i od protivnika.

Sa 22 godina imate iskustva iz tri lige, u čemu je razlika između takmičenja u Srbiji, Holandiji i Italiji?

Lige se mnogo razlikuju. Holandija je, ponoviću najbolja za napadače, igra se otvoreno. Italija tradicionalno robuje taktici. Igrači su uglavnom stariji i teže je doći do prilike za gol. Kod nas se protivnici protiv Partizana najčešće brane. Za razliku od drugih zemalja ovde nisam nov, prošao sam dosta toga u Radu i znao sam i pre nego što sam došao u Humsku šta me očekuje.

Humska je jednu sezonu bez titule, a navijači su već nestrpljivi. Hoćete li vi biti taj koji će ih najviše obradovati u maju 2017?

Uvek ističem, i zaista je tako, da samo svi zajedno možemo doprineti ostvarenju cilja. Ponovo smo pri vrhu posle početnih kikseva. Ušli smo u pobednički ritam. Nismo još ni na polovini sezone, a sistem takmičenja je takav da odluke o šampionu verovatno neće biti pre plej-ofa. Do tada, moramo da nastavimo u istom stilu.

Imate sigurno želju da se ponovo okušate u inostranstvu?

Naravno, ali sad razmišljam samo o Partizanu. Ovde sam dobio šansu kakvu sam dugo čekao. Žao mi je što nisam došao i ranije da igram na evropskoj sceni. Zbog toga želim da sve nadoknadimo na leto, da pokažemo zube u međunarodnim utakmicama. Ima vremena za novi odlazak preko granice.

Poziv u A reprezentaciju predstavljao bi najveće priznanje, nadate li mu se uskoro?

– Ne postoji igrač koji to ne želi. Da prvo ipak, završim posao sa mladima, da prođemo baraž i borimo se za visok plasman u junu 2017. u Poljskoj – zaključio je Uroš Đurđević.