Sa fudbalerima Partizana igrao na “male goliće”, a sa košarkašima TRENIRAO! VELIKI GLUMAC, koji je nesrećno izgubio život, bio je ZALJUBLJEN u crno-bele!

Aleksandar Gavrić

Aleksandar Aca Gavrić uglavnom je nepoznat mlađim generacijama.

Oni stariji ga se odlično sećaju kao Koste Hadživukovića iz čuvenog filma “Marša na Drinu” ili kao komandira Ranka iz “Signala nad gradom”.

Ipak, uloga kapetana Lešija ga je učinila zvezdom, koju je ugasila fatalna automobilska nesreća.

Aleksandar Gavrić kao
Aleksandar Gavrić kao “Kapetan Leši”

Gavrić je rođen 28.maja 1932. godine u Beogradu. Glumu je diplomirao na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju 1956. godine. Prvu ulogu je ostvario u filmu “Potraga” iste godine. Dve sezone je igrao u zadarskom i splitskom pozorištu.

Proslavila ga je uloga “Kapetana Lešija” u istoimenom filmu Žike Mitrovića iz 1960. godine posle čega je igrao u svim filmovima ovog reditelja iz tog perioda: “Signali nad gradom“, “Obračun“, “Operacija Beograd“, “Marš na Drinu“… Oprobao se i u nemačkim i italijanskim akcionim filmovima.

Manje poznata epizoda iz života slavnog glumca bila je njegova ljubav prema Partizanu. Svaki drugi dan je išao na stadion “JNA” kako bi s igračima Partizana igrao mali fudbal.

Sutradan bi posetio mali Kalemegdan gde je trenirao košarku sa crno-belima! U tom sportu je imao veliku perspektivu, ali su ga kamere odvukle daleko od sportskih borilišta.

Novinari su jednom prilikom sreli Gavrića na stadionu Partizana na utakmici protiv Dinama iz Zagreba.

– Ja ni ranije nisam dolazio na stadion zbog toga što je Partizan osvajao trofeje. Dolazio sam zato što volim taj klub. Osim toga, fudbal je takva igra da od nje čovek uvek može očekivati nešto neočekivano. I tako i ja očekujem da Partizan jednog dana zaigra dobro. Jer, taj dan mora doći. I uvek sebi kažem pre polaska na utakmicu: možda je to baš taj dan!

Gavrić je tih ’70. godina prošlog veka gotovo proročanski predvideo kojim putem Partizan treba da ide.

– Mislim da klub kao što je Partizan, mora da stvori koncepciju koje će se ozbiljno pridržavati. Tu podrazumevam i politiku kluba. Mora se odlučiti ili za stvaranje sopstvenog igračkog kadra školovanjem, ili za kupovinu igrača. Tu ne sme biti kolebanja, mada mislim da je ono prvo mnogo bolje. Ali, ako se ide na kupovinu, ona mora biti razumna: ne pustiti Bečejca zbog trideset miliona, a kupiti Bjekovića za pedeset! Ne može se računati na osvajanje prvenstva sa jednim golmanom, a zatim – ostati i bez njega! Ne može se ulaziti u neke pogrešne aranžmane i trampe: davati dobre igrače a uzimati lošije; ne mogu na klupi za rezerve sedeti sve sami poluigrači; ne mogu se tek tako kvariti dobri odnosi sa klubovima – prijateljima, rekao je svojevremeno Gavrić, kako prenosi Kurir.

Iako se sa velikim ambicijama okušao i u dramskim ulogama, publika ga je ipak najbolje upamtila kao “opasnog momka“ koji razbija negativce, postiže nemoguće i osvaja ženska srca.

U pokušaju da ovakav imidž promeni prekinula ga je saobraćajna nesreća – Aleksandar Gavrić je u svojoj 40 godini poginuo u udesu kod Inđije.

Sa njim je tada stradala i njegova 18-godišnja devojka Jasmina Lisac.

Tekst preuzet sa portala Blic sport