Mijailović: Partizan razmišlja samo o Evroligi, želimo jednu od 16 licenci

Evroliga ima svoju politiku i neće je menjati zbog srpske košarke. Krivo mi je, jer ona ima veliki potencijal, koji smo mi zajedno sa gradskim rivalom potcenili, kaže Ostoja Mijailović

KADA je u oktobru 2017. Ostoja Mijailović seo u užarenu i neudobnu predsedničku fotelju, Košarkaški klub Partizan je ugledao svetlost dana. Preveliki dugovi, koji su otežavali funkcionisanje crno-belog kolektiva, polako su počeli da se tope, i stigao je nagoveštaj da se finansijskoj krizi bliži kraj. Posle nešto više od dve godine, u Humskoj konačno mogu da kažu da stoje na stabilnim nogama, koje su im omogućile da u ovu sezonu zakorače sa visokim ambicijama.

– Napravili smo napredak kao da je prošlo mnogo više godina, a ne samo dve. Sada smo klub koji ima sistem, jasan pravac kretanja i ciljeve – napravio je presek stanja, u razgovoru za “Novosti”, prvi čovek Partizana Ostoja Mijailović. – Moramo da budemo na zemlji kada pričamo o rezultatima. Možemo mi da očekujemo da ponovo osvojimo Evroligu, ali situacija treba da se sagleda realno. Naravno da je teško da ostvarimo ciljeve koje smo postavili, ali mi to želimo svim srcem, baš kao i naši navijači. Krenuli smo dobro, sa pet pobeda u Evrokupu u najtežoj grupi. Padovi se dešavaju, kao što smo i videli, kako u ABA ligi, tako i u evropskom takmičenju.

Jasno je da se kao glavni cilj Partizana izdvaja povratak u Evroligu, u kojoj nisu učestvovali još od sezone 2013/2014.

– Danas je od tog takmičenja stvoren prestiž. Klubovi ulažu mnogo više nego što je to bio slučaj ranije, i zato je nama smanjen prostor da postižemo rezultate kakve smo nekada imali. Sve se sada vrti oko novca i budžeta. Možda je to u 21. veku i normalno, ali mi definitivno ostajemo na drugom koloseku. Znamo da je našim navijačima ostala navika da Partizan igra u Evroligi, jer je tu proveo deceniju i po u kontinuitetu, ali moramo biti svesni toga da se tada igralo na potpuno drugačiji način. Teško ćemo uhvatiti korak s vremenom. Dobre rezultate su nekada pravili izdanci iz naših škola, pre svega srcem, koji su želeli da predstave zemlju u što boljem svetlu i kasnije postajali vrhunski košarkaši. Danas se radi na drugačiji način, sada mi pratimo druge, nažalost. A ranije su oni pratili nas.

Poslednjih dana često se može čuti da je moguće “zatvaranje” elitnog takmičenja, do koga bi dolazili samo klubovi sa licencama ili kao najbolji iz Evrokupa.

– Evroliga ima svoju politiku i neće je menjati zbog srpske košarke. Krivo mi je, jer ona ima veliki potencijal, koji smo mi zajedno sa gradskim rivalom potcenili. Moramo da ojačamo KLS, jer su tu temelji. Ne radi se samo o Partizanu i Zvezdi, već i o ostalim našim klubovima. Treba da promenimo način razmišljanja. Svi smo ćutali kada smo imali tri mesta u Evroligi, pa je isto tako bilo kad su bila dva, pa sada ponovo ćutimo kada je jedno mesto. Lako može da se desi da ne bude ni njega. Nikada više nećemo doći u situaciju da dobijemo ono što nam, po statusu i košarkaškom značaju, pripada.

Korak ka evropskim standardima za crno-bele je ove godine bio prelazak u “Štark arenu”, najveću dvoranu na Balkanu, u koju može da stane oko 20.000 ljudi.

– Mi smo morali da promenimo strategiju, jer želimo u budućnosti da budemo jedan od 16 klubova sa licencama. Ne možemo da živimo u prošlosti i da narednih pet decenija pričamo o uspesima koje smo ranije pravili. Nama su potrebe mnogo veće od onoga što nudi “Pionir”, i prelazak u “Arenu” je bio preko potreban. Imamo ugovor na pet godina, tu u “maloj areni” i treniramo, a mislim da je pet godina dovoljno vremena da izgradimo našu trenažnu dvoranu. To ne možemo bez pomoći države, ali borićemo se. Partizan nikada to nije uradio od 1945. godine.

Finansijski gledano, selidba u “Arenu” je Partizanu donela mnogo.

– Prihod od karata, bilo sezonskih, dnevnih ili loža koje smo prodavali manjim kompanijama, ove godine je projektovan na preko milion evra, i to se ostvaruje. Taj iznos mnogo znači za naše poslovanje, a nekada je ta kategorija bila zanemarena u klubu. Hvala ljudima koji podržavaju Partizan, jer je velika razlika da li imate taj milion ili ga nemate.

Pomoć od države je takođe značajna stavka na finansijskoj listi.

– Stalno je polemika o tome koliko ko dobija novca, i drago mi je što su te cifre transparentno objavljene. Nema tu nikakve tajne, mi smo zahvalni državi što nam pomaže. Imamo i mnogo privatnih sponzora, čak 12 od 19 članova UO su sponzori. To su ljudi koji vode ozbiljne kompanije, nije im mnogo da daju od 50.000 do 100.000 evra godišnje. Neki ulažu i više. Imaju želju da Partizan postigne rezultat, a reklama im na takvom mestu mnogo znači. Mislim da klubove treba da vode ljudi sa velikim kompanijama, koji svoj kapital ulažu zbog izgradnje ličnog imidža, a ne da tu sede i primaju platu. Treba da im bude čast što su predsednici.

Nezaobilazna tema razgovora sa prvim čovekom Partizana su dugovi iz prošlosti.

– Sa 7,2 miliona, spustili smo ih na ispod tri miliona. Radi se o poreskom dugu, koji je ispod dva miliona, i milion evra starih obaveza, koje se izmiruju na mesečnom i godišnjem nivou, i trebalo bi da budu sanirani za dve do tri godine. U pregovorima sa bivšim igračima smo uštedeli oko dva miliona evra sa kamatama.

Ove sezone Partizan je finansijski stabilniji, pa je zato i sastav tima skuplji nego ranije. Ipak, tu je veliki broj stranaca, o kojima je mišljenje javnosti podeljeno.

– Svako od nas bi u neku ruku voleo da svih 12 igrača budu domaći igrači, da to budu naša deca. Mi u ovom trenutku imamo tim koji čine, za nas, 12 najkvalitetnijih košarkaša, stručni štab i cilj da budemo prvi. Da li ćemo to ostvariti, ne znam, jer ne zavisi samo od nas. Da bi klub bio održiv, mora da ima rezultate, a njih ne možemo da napravimo ako stavimo 12 juniora da igraju. Onda bi ispali iz ABA lige i iz Evrokupa. Teško je trenerima koji stvaraju igrače, jer se neuspeh ne prašta nikad. Prinuđeni smo da uzimamo strance, da nam pomognu da napravimo rezultat, a mi njima da pomognemo da se razviju i da na kraju na njima zaradimo. Teško je naći sredinu, onaj ko navija, gleda to drugačijim očima od onoga ko to organizuje i vodi računa o svim detaljima. Imamo nekoliko talentovanih klinaca koje ćemo pokušati da zadržimo. U prvom timu su nam i Trifunović i Miletić.

Neki segmenti su ga iznenadili pozitivno, a neki negativno.

– Snaga Partizana me je oduševila, a s druge strane pojedini ljudi su me razočarali. Klub im je mnogo dao, a oni su ga brzo zaboravili i okrenuli mu leđa kada je bilo najteže. Ima pozitivnih primera koji se vraćaju posle mnogo godina, kao što su Obradović, Kićanović, Vujošević… Ali postoji i druga kategorija ovih koje klub ne zanima. A nama bi makar jedna njihova lepa reč u određenim krugovima mnogo značila. Tužno je što ljudi zaborave odakle su krenuli, a u isto vreme zaborave i ko su zapravo – zaključio je Mijailović.

GREŠKE RODITELjA MENADžERA

PARTIZAN je ove godine raskinuo saradnju sa mladim igračima Pecarskim i Pažinom.

– Kada su roditelji menadžeri, onda igrači često ne iskoriste potencijal koji imaju. Mame i tate imaju preveliku želju da im deca napreduju brže nego što mogu. Ako nekom klincu koji ima 17 godina utuvite u glavu da je NBA zvezda, da je već negde u Americi sa ozbiljnim milionima, a nije zaradio ni 1.000 dinara u Srbiji, onda vi njemu upropastite percepciju o košarci. Rezultati se postižu isključivo na parketu, ne pričom, ne pritiskom, ne novinskim tekstovima.

ČEKA SE CENTAR

PRVI čovek crno-belih je pričao i o pojačanjima.

– Parahovski je za sve nas negativno iznenađenje, ali očigledno da se nije uklopio i da su privatni problemi koje je imao na to uticali. U vezi sa Mozlijem su mnogi bili skeptični, ali on se pokazao kao pravo osveženje. Slušali smo struku i nismo pogrešili. Pronašli smo rešenje i na poziciji beka šutera (Reding), a tražimo i centra. Nijedna ekipa koja ima rezultate neće sada pustiti kvalitetnog igrača, tako da je teško pronaći pravo pojačanje u toku sezone.

SMAILAGIĆ NAS ODBIO

PRIMER za težinu dovođenja mladog i talentovanog igrača dao je kroz Alena Smailagića, koji ima 19 godina i član je Golden stejta. – Dve godine smo mi radili na tome, ali on nije želeo da dođe. Skautirali su ga i evropski klubovi, bio je pod radarom Reala i nismo imali nikakvu šansu, iako smo nudili sredstva za obeštećenje.

VUJOŠEVIĆ JE ZADOVOLjAN

U javnosti često navijači osuđuju klub zbog odnosa prema Dušku Vujoševiću. – On je veoma vezan za Partizan i normalno je da navijači imaju određene emocije prema njemu, koje su još izraženije zbog stanja u kome se nalazi. Mislim da je ova uprava ispoštovala Duška maksimalno. Kada sam došao 2017. godine, dug je bio 400.000 evra, i zasada smo mu isplatili 210.000. Ostalo mu se plaća u mesečnim ratama. On je zadovoljan, a i mi isto.

Tekst preuzet sa portala Večernje novosti





One Comment

Leave a Reply