Kapiten Partizana: Ludost – to sam ja! Molio sam boga samo da porastem, da ne budem libero

“Ove sezone ćemo da napadnemo oba trofeja. Titulu u prvenstvu klub čeka od 2011. godine, samo da nas zdravlje posluži i verujem da možemo da je vratimo u naše vitrine”, kaže za Mozzart sport odbojkaš Lazar Marinović

Uvek je lepo kada se u dvorani oseti jaka energija nekog igrača, kada se vidi da igru doživljava sa velikom dozom emocija i kada ga ogromna želja nekad tera da pokazuje i više nego što realno može. Jednog baš takvog imate priliku da sretnete na utakmicama Partizana, u pitanju je Lazar Marinović (23).

Odbojkašku loptu je zavoleo u školici Laki Star, posle toga se razvijao u svim selekcijama Železničara, a od sredine 2018. godine nosi seniorski crno-beli dres. Tokom leta je imao priliku da radi sa reprezentacijom, bio je na širem spisku i pred EP, a ove sezone uspešno predvodi ekipu Bojana Janića sa kapitenskom trakom ispod broja.

Ludost – to sam ja“, kao iz topa je opisao sebe Marinović u razgovoru za Mozzart Sport. “Mnogo volim to što igram na poziciji primača, koja je po mom mišljenju uz dizača najzahtevnija. Učestvuješ sve vreme u igri i radiš sve elemente. Nekada kao klinac sam igrao libera – tad sam se smarao jer nema onog osećaja kao kad zakucaš loptu, pa slaviš takav poen. Za mene nije to bilo to. Uvek sam se nervirao i samo molio boga da porastem i igram primača. Posle mi se želja ispunila“.

U odbojkaške vode, kako kaže, uplovio je sasvim slučajno.

Preko puta moje zgrade u školi su se održavali treninzi, pa smo onda brat i ja otišli da probamo. Tad u četvrtom razredu nisam ni imao pojma šta je odbojka. Odradio sam jedan trening, pa drugi, treći i ostao. U školici nisam pokazivao ništa specijalno, a kad sam prešao u pionirsku selekciju bio sam najniži. Samo su me izdvajali energija i ludost. Onda sam vremenom porastao i od kadeta sam se ozbiljno svemu posvetio – od istezanja, preko fizičke pripreme pa do mentalne. Idol mi je Novak Đoković, pa sam neke njegove navike preslikao na odbojku“.

Odbojkaški radnici iz Laki Stara i Železničara mogu da budu ponosni dok gledaju partije koje njihov nekadašnji član prikazuje u Superligi Srbije.

U Želji sam već kao stariji kadet bio registrovan za prvi tim. Tokom obe juniorske sezone sam bio deo seniorske ekipe… Poziv Partizana je stigao 2018. godine. Pitali su me da li hoću da dođem na probne treninge i rekli mi da u klub stiže novi trener Bojan Janić. Pomislio sam – što da ne. Davao sam sve što mogu, upoznao saigrače, odradio možda pet treninga. Imali su želju da potpišemo ugovor, ja takođe i tako je sve počelo“.

Njegov dolazak u Partizan igrom slučaja poklopio se sa dolaskom Bojana Janića, dugogodišnjeg reprezentativnog primača servisa.

Baš to je bio pun pogodak za mene. Bojan mi je kao otac, svakog dana od njega upijam nešto novo. Drago mi je što kao mlad trener sve može da demonstrira, jer je drugačije kada ti neko samo priča, a drugačije kada svaki element može da dočara kako treba da se uradi. Meni to mnogo znači, jer je lakše da se skapira. Krasi ga ta energija, emocija, voli mnogo Partizan. Kad vidiš njega koliko se daje i kako bi ušao na teren da pokida, ne možeš da se ne trudiš. Svakome ko me je gledao od 2018. godine je jasno koliko sam napredovao. Svašta smo prošli i lepih stvari i milion nekih problema – ali verujem da mogu da budem još mnogo bolji. Drago mi je što se sve nekako postepeno dešava. U klub sam došao kada se vratio iz Prve u Superligu, tako da zajedno idemo napred“.

Prošle sezone su odbojkaši Partizana posebno skrenuli pažnju javnosti, jer su stigli do finala plej-ofa.

Još na početku prethodne takmičarske godine rekao sam da ta ekipa može da napravi čudo. Ali, baš smo imali mnogo problema sa koronom i povredama, pa je čak i Boki (prim. aut. Bojan Janić) morao da se registruje da igra, jer nije imao više ko. Da bismo mogli da radimo dolazili su nam igrači koji su bez kluba, pa budu tu deset ili 15 dana… Skupljali smo se nekako. Tek pred plej-of mi smo bili kompletni. Ove godine se sastav promenio, imamo četiri nova igrača. Nije tu više korektor Pepić, koji se prošle sezone isticao kao najdominantniji i najiskusniji. Koncept naše igre je sada drugačiji, ne oslanjamo se samo na jednog igrača. Sviđa mi se, verovao sam od početka da smo opasni, samo je potrebno vreme da se sve složi i poklopi. Sve je bolje i bolje, ali treba još mnogo da radimo“.

U svetskoj vrhunskoj odbojci ekipe bez snažnog servisa u novije doba nemaju šta da traže. Crno-beli ove sezone mogu da se pohvale da su tim sa najuboitijim početnim udarcem.

Prepoznatljivi smo po jakom servisu, svi protivnici to kažu. A imamo i energiju koju trener zahteva. Upravo nas je ona vukla prošle sezone kada smo imali mnogo problema. Nismo nijednog trenutka ostali bez nje i dogurali smo do samog finala“.Odbojkaši Partizana na kraju prethodne sezone Odbojkaši Partizana na kraju prethodne sezone

Pre pet dana crno-beli su obezbedili finale Kupa Srbije, u kome će igrati protiv Mladog radnika. U polufinalu su u prvom susretu srušili Vojvodinu 3:0, a onda u Novom Sadu izgubili 3:0 i prošli zbog boljeg set količnika.

Imali smo veliku zalihu iz prve utakmice, koju su oni igrali veoma oslabljeni bez prvog korektora Parapunova. Znali smo da se oporavio i da će biti mnogo teže. Bilo nam je unapred jasno da će biti teško, gusto, neizvesno, da će napuniti Spens i igrati jako od početka, jer nemaju šta da izgube. Mi smo malo ušli u bunilo zbog celokupnog ambijenta, ali smo uspeli da se stabilizujemo u prvom setu i trgnemo. Držali smo se, čak u drugom i trećem imali i po četiri poena prednosti, ali smo dozvolili u oba da nas stignu i pobede. Bio nam je potreban samo jedan set, a znamo koliko to može da bude opasno. Videli ste kasnije da je i Zvezda kiksnula iako su joj bila potrebna kod kuće samo dva seta, a izgubili su 3:1 od ekipe iz Požarevca. Sve u svemu, bilo je teško, ali sami smo krivi za poraz. Dobro se na kraju završilo za nas jer smo osvojili više poena od Vojvodine, ali treba da nam bude za nauk. Ja sam i posle utakmice, a i sutradan bio skroz smoren iako smo prošli dalje. Nije prijatno da izgubiš 3:0, a kao u finalu si. Odvratan osećaj stvarno…“.

Finale Kupa ih čeka najverovatnije tek u martu, a do tada će se posvetiti obavezama u domaćem prvenstvu.

Ovo će meni biti drugi put da se borim za taj trofej u finalu. Pre dve godine smo izgubili od Vojvodine na Ubu, a prošle sezone smo izvisili posle vođstva 2:0 u prvom meču polufinala protiv Ribnice. Odlično smo počeli i onda dozvolili protivniku da se vrati i dobije nas 3:2. Posle smo izgubili revanš u Kraljevu. Sad idemo na Mladi radnik, nisam uopšte iznenađen. Igraju dobro, agresivno, nije Zvezda uspela da ih dobije dva puta u nekoliko dana. Prvo su ih u ligi savladali, ali onda je Požarevac uzvratio u Kupu. Biće s njima gusto, izgubili smo u prvenstvu kod kuće 3:1 u prvom međusobnom duelu. Samo nek obe ekipe posluži zdravlje, pa da bude zanimljivo finale“.

Crno-beli trenutno u prvenstvu imaju skor 7-3 na trećoj poziciji, a večeras će na gostovanju Takovu u Kornjem Milanovcu imati lepu priliku da pobede i skoče na drugu poziciju iznad Vojvodine.

Zadovoljan sam učinkom u ligi, samo mislim da protiv Mladog radnika nismo smeli da izgubimo kod kuće. U prvom kolu smo poraženi od Ribnice u Kraljevu, ali nismo bili kompletni, svašta se tu izdešavalo, tako da je bilo opravdano. Spartak Subotica nas je pregazio kod kuće i to nam je bio šamar. Ali, Požarevac nismo smeli da dozvolimo i zbog tog poraza mi i dalje stoji neki gorak ukus“.

Partizan je jedini tim koji je u prvenstvu srušio Crvenu zvezdu, koja je lider sa učinkom 10-1.

Lepo je čuti kada ljudi kažu da je večiti derbi ponovo kvalitetan i zanimljiv. Liga je generalno neizvesna baš, svako svakog može da dobije, ima mnogo ekipa koje mogu da ti naprave probleme. Interesantno je, osam klubova su tu negde na pobedu, dve razlike… Svašta može da se desi do kraja sezone. Okršaj na Banjici sa Zvezdom je bio super, ta utakmica se uvek igra sa posebnim emocijama. Oni imaju lepu ekipu, promenila se Uprava, došli novi igrači – dobro im ide za sada“.

U toj važnoj pobedi Marinović je odigrao ključnu ulogu. Vukao je tim i preuzimao odgovornost kad god su se setovi lomili.

“Imam drugačiju ulogu nego prošle sezone. Postao sam kapiten, lider, najduže sam tu od svih… Znam šta i kako želi trener, kakvu igru forsira. Ove godine sam ja taj koji nosi ekipu, prija mi odgovornost. Čak i ako pogrešim, nema veze. Prošle sezone sam u finalu protiv Vojvodine oterao poslednju loptu u aut. Taj poen mi je i dalje u glavi, ali nadam se da će mi se vratiti kad tad“.

Uveren je Lazar da će ovu sezonu pamtiti kao najuspešniju do sada u seniorskoj karijeri.

Očekujem da uzmemo trofej u Kupu, tu smo već baš blizu. A što se lige tiče – Vojvodina koja je pet godina šampion je slabija nego prošle sezone. Doći će im onaj novi primač Baranek, videćemo kako će sa njim da funkcionišu. Svakako, najotvoreniji kažem da idemo na oba trofeja. Prošle sezone smo igrali finale plej-ofa, neću da nam sad bude cilj da ponovimo isto, nego napadamo titulu. Videćemo kako će sve izgledati u nastavku. Titulu u prvenstvu klub čeka od 2011. godine, samo da nas zdravlje posluži i verujem da možemo da je vratimo u naše vitrine. Poslednju je ekipa osvojila sa Atanasijevićem, on nam je baš prošle sezone pred finale slao veliku podršku… Samo da nas zdravlje posluži i mislim da možemo mnogo. Mislim da zavisi od naše igre, a ne od jačine protivnika. A ako se završi lepo klupska sezone, očekujem da budem ponovo na spisku reprezentacije“, podvukao je Lazar Marinović.

Originalni članak na : Mozzart sport