Zdjelar: Nije bilo lako s Nathom i Sumom

Saša Zdjelar – srce Parnog valjka, isprogramiran da u pravilnim intervalima pumpa krv u crno-beli mehanizam, čineći sve karike boljim: Umara Sadika – udarnom pesnicom, Bojana Ostojića – ministrom odbrane, Takumu Asana – ružom vetrova, Bibrasa Natha – ideologom, Sejdubu Sumu – slobodnim umetnikom…

Partizanov motorino, po spuštanju zavese na dvonedeljni dril u Turskoj, pred čitaocima Žurnala otvorene duše (kao i svagda), za početak – sa akcentom na poslednju proveru na Sredozemlju i trijumf nad slovačkim Ružomberokom (2:1):

– Izuzetno prvo poluvreme! Drugo ne mogu da komentarišem: promenila se, maltene, cela ekipa, primili smo gol posle kornera, iskustveno – dešava se. Sijaset lepih akcija, definitivno – moćno, naravno, uz detalje za doradu, ali sigurno da je ovo model željenog izgleda.

Šta vam se naročito dopalo, pa kažete – moćno?

– „Druga” lopta, igra iza lopte, odnos igrača prema igri, držanje lopte… Najveća prednost: iz teških situacija izlazili smo iz presinga, pravili akcije. Neke, na žalost, nismo nagradili golom, ali…

I vi ste vršili presing, prednjačio je, interesantno, Sejduba Suma, očigledno – pored igračke s transformacijom i u ponašanju – smeje se, priča?

– Jedan od zadataka: presing posle izgubljene lopte. I – bilo je baš dobro. Kad sam došao – Sumi komunikacija nije bila na nivou. Nije čak ni pričao! U međuvremenu, shvatio je da mora da se promeni kako bi mu i igrači pomogli. I ovo što je, zapravo, pravi Suma, zasluga je i saigrača: svi radimo jedan za drugog. Po mom mišljenju, mora da bude zahvalan ostalima. Kad pogledamo kako je igrao pre godinu i po, dve i sad – velika je razlika. Ko god i šta god mislio, ova ekipa je sve izdrža-la i pomogla mu da igra na način od jesenas.

Ranije je bilo drugačije, ili… Suma je odbijao da se uklopi?

– Ne želiš komunikaciju, ne mogu ni drugi s tobom! Ako nemaš inicijativu da razgovaraš s drugima, teško ćeš i da se nametneš, pokažeš da želiš. Pritom, drugi problem: nonšalancija, pomisao da je sve lako. Jesenas je uvideo da nije tako, sve mora teškim radom da se zasluži. Ova ekipa svakom pomaže, svaki igrač je bolji iz utakmice u utakmicu.

Zanimljiv je i „slučaj Natho”: odmah se videlo da je majstor, ali nije prošao pripreme. Sad, kad napuni pluća, biće i vama lakše?

– Sigurno da mi nije bilo lako da u početku igram s Nathom i Sumom: morao sam da zatvaram veći deo terena. Stvari sad funkcionišu drugačije: svi će da budu spremni i na nivou. Verujte, mnogo je lakše kad ne zatvaramo nekog pored sebe. Naravno, dogodi se da neko dribla i ispadne „gore”,  vratiš se na njegovu poziciju i pomogneš, ali…

Ogroman plus: tim je ostao na okupu?

– Svi znamo šta ko želi, voli i radi na terenu. Bićemo bolji, naravno, ako niko ne ode. Pride – i  zbog dece koja nadolaze. Napominjem – i Lazara Markovića, sigurno najboljeg povratnika posle dugo vremena.

Biće Lazar, iako je pristigao još letos, „grom” pojačanje?

– Može mnogo da nam donese. Bude li zdrav, unaprediće igru Partizana. Kad imate igrača s takvom eksplozivnošću i brzinom, dobijate više opcija u napadu. Teško ga je čuvati, ta brzina je i za evropski fudbal retkost. Svaka ekipa beži unazad kad vidi brzanjca.

Kad smo već kod tajfuna po bokovima: Asanu je trebalo pola godine za aklimatizaciju?

– Svi stranci su fenomenalni momci. Asano, izuzev maternjeg, ne priča nijedan jezik, ali se sa svima dobro sporazumeva. Dobro radi, očekujem da će sad da mu se „otvori”.

U međuvremenu, napad je ojačao i Bojan Matić?

– Biće pojačanje, sigurno. Drago mi je što dolaze igrači i – ne odlaze. Pravi se konkurencija, eto, Matić se dokazao u našem fudbalu, drugačijih je karakteristika nego Sadik. Može da se igra na njega, mnogo je jak „leđima”, zna da postigne gol, neretko i glavom.

Suma odskače potezima, Sadik je golovima izrastao u ljubimca Grobara, vi ste, konsenzusom, duša tima, po nekima, čak i najbolji?

– Svako se nameće na svoj način, to se gradi kroz utakmice. Poklopilo se: imam slobodu, igram dobro i zadovoljan sam. Zasluga cele ekipe, ne samo moja – svih 10 saigrača radi za mene, ja, isto tako, za druge. Kad ti neko kaže da si najbolji igrač voljenog kluba, naježiš se. Fenomenalan osećaj, svi znamo koliko su navijači Partizana „teški”, koliko moraš da zaslužiš da bi tako pričali o tebi.

Lični plan?

– Da ostanem u ekipi… Za sada, ne znam ništa o ponudama. Ako ih bude, znaćete pre mene.

Izvor Sportski žurnal