Potresna ispovest portparolke Partizana: “Biljo, imaš tumor pankreasa, moraš na hitnu operaciju”

Portparolka Partizana Biljana Obradović, opisala je gostujući u emisiji RTS ordinacija kako je izgledala njena najveća životna borba tokom koje je uspela da pobedi tumor pankreasa.

Biljana je ispričala kako je u jednom momentu imala zdravstvene probleme, nije se osećala dobro, pa je otišla na jedan pregled kod ginekologa, gde je ovoga puta uradila i ultrazvuk stomaka, što na prethodnim redovnim pregledima nije radila.

Uradi mi on ultrazvuk stomaka i kaže “ti imaš nešto ogromno u stomaku”, sutra moraš kod gastroenteorologa. Sećam se da sam otišla kod profesorke Mire Smiljković, ona mi kaže ogromno je u stomaku, sećam se dan danas “Biljana, imaš tumor pankreasa, moraš na hitnu operaciju”, kako znaš i umeš nađi jednog od dvojice profesora. Moraš da nađeš profesora Nikicu Grubora.

Otkrila je da joj je pomogla i naša reprezentativka u streljaštvu, Andrea Arsović, koja joj je dobra drugarica.

Moja drugarica, naša prvakinja u streljaštvu Andrea Arsović poznaje doktora, ja okrenem Andreu, kažem joj, “ja imam tumor, moram hitno da ga nađem”, pošto su mi rekli da je do njega nemoguće doći, da on toliko radi, jer je jedan od najvećih stručnjaka za pankeras. Ona ga pozove, sredi da dođem kod njega, međutim, to je trajalo, bilo je specifično, jer je bio na repu pankreasa, nije bio na glavi, jer onda već teško šta može da se uradi. Ja sam posle mesec i po dana operisana. Kada sam se probudila, imala sam rez 20 centimetara preko stomaka, šalim se nekada da istetoviram neku pticu tu. Ali sam bila hrabra, operacija je trajala četiri sata, moram da pohvalim osoblje Prve hirurške, jer ne radi se tu samo o meni, oni su 24 sata za sve pacijente.

Oni su već videli da je to benigno, ali nisu bili sigurni da dok ne otvore. Kada je otišlo na proveru, onda su rekli da je urađeno u pravom trenutku, jer je već počelo raslojavanje. Za 5-6 meseci je moglo da počne da ima maligne ćelije. Tumor pankreasa nije isto što i rak, iako su mnogi skloni da čim čuju za tumor pomisle da je u pitanju maligna pojava. Srećom, moja bolest nije bila maligna. Tumor koji je bio veličine 600 grama, 11 centimetara – to je kao jedna fudbalska lopta. Zaista me je Bog pogledao da ja to uklonim u pravo vreme, jer da smo sačekali nekoliko meseci, ne bih znala u kom pravcu bi to moglo da se razvije – rekla je ona.

Opisala je i koliko joj je teško bilo da psihički sve prebrodi.

Kada mi je saopštila doktorka, u tom trenutku to me je zaista slomilo i baš sam se isplakala. Sećam se tog trenutka kad sam ispred ordinacije zvala mamu. Njoj je apsolutno bilo jasno o čemu se radi. Na poslu sam krila duže vreme, znali su samo neki od mojih pretpostavljenih. Nisam govorila nikome, a kad sam rekla svi su mislili, ona ima neku cistu, kao to je “šala, tra – la – la”. Ja sam i dalje gurala dva posla, ćutala, čak nije znao skoro niko iz fudbalskog kluba, bila sam poprilično snažna. Bila sam 10 dana u bolnici, jesam ja možda krhke građe, ali sam tamo bila čvrsta. Nisam mogla da hodam, nisam mogla sama odem do kupatila, imala sam kateter, posle 10 dana sam izgledala kao jedno uvelo jagnje, umorna, bez energije, jer 7 dana nisam jela i bila sam na infuzijama… – rekla je Obradovićeva kao gost RTS Ordinacije.

Ono što je najvažnije, Biljana je uspela da pobedi u najvažnijoj utakmici života i redovna je na utakmicama Partizana.

Originalni članak Telegraf sport