Partizan – IMT rezultat 1:2 nije slučajna nesreća, već utakmica koja je ogolila tanku klupu, sporu reakciju i zavisnost od krila

Piše: Volimpartizan.rs
Rezultat 1:2 boli više od samog poraza, jer je pokazao da crno-beli trenutno nemaju ni širinu ni stabilnost da prežive meč koji krene nizbrdo. Crveni karton Aleksu Zekoviću jeste prelomio ritam utakmice, ali nije objasnio zašto je IMT u Humskoj delovao hrabrije, življe i mirnije od domaćina.
IMT je posle tri kola na vrhu tabele i večeras je to zaslužio bez zadrške. Nije ovo ona vrsta senzacije koja živi samo od naslova i jutarnjeg čuđenja, već pobeda tima koji je znao šta hoće, kako da do toga dođe i kako da odgovori kad mu se utakmica zakomplikuje.
Posle više od četiri decenije gledanja Partizana, naučiš da razlikuješ poraz koji dođe iz jedne loše večeri od poraza koji nešto razotkrije. Ovaj meč je bio iz te druge grupe.
Poraz Partizana nije počeo crvenim kartonom, ali ga je crveni ubrzao
Direktan crveni karton Zekoviću u 14. minutu, posle starta na Tiendrebeogou, promenio je utakmicu i digao tribine na noge. Sa klupe Partizana stigle su burne reakcije i sasvim je jasno da će se o toj odluci pričati. Ali ako neko misli da je za ovo veče dovoljno okriviti sudiju, onda gleda samo 14. minut, a ignoriše preostalih 76.
IMT je i pre toga već slao signale da nije došao u Humsku da preživi, nego da igra. Žagar je pretio, Glišić se nije ustručavao da šutira, a Partizan je i u trenucima kad je zapretio preko Aleksića i Zubairua delovao više kao skup impulsa nego kao tim koji kontroliše ritam.
Crveni karton je promenio utakmicu, ali nije izmislio Partizanove probleme. To je rečenica od koje vredi poći, koliko god bila neprijatna za domaći ugao.
Utakmica pokazala je koliko Zubairu nosi premalo pomoći
Najopasniji Partizanov igrač bio je Ibrahim Zubairu i to je istovremeno i dobra i loša vest za crno-bele. Dobra, jer je opet pokazao da ima eksplozivnost, hrabrost i osećaj da napadne gol; loša, jer je previše toga zavisilo od njegovog poteza, njegovog sprinta ili njegovog tajminga u kaznenom prostoru.
Imao je Zubairu šansu glavom na startu, pretio je i kasnije, a Partizan je bio blizu i kada su on i Kojzek kasnili za nijansu na Trifunovićev oštar centaršut. Problem je što se gotovo cela opasnost vrtela oko bokova. Kad ti je gotovo sav napad naslonjen na jedno krilo, protivnik ne mora da bude genije da te uspori.
U sredini terena IMT je delovao sabranije. Novičić i Luković dali su gostima mir, a Partizan nije uspevao dovoljno dugo da spoji posed, smisao i završnicu. To je za domaćina ozbiljniji problem od same večerašnje statistike.
Rezultat Partizana protiv IMT-a prelomio se u dva minuta nade i kazne
Početak drugog poluvremena doneo je ono čega se domaćin morao plašiti: još autoritativniji IMT. Ulazak Cojića odmah je dao gostima dodatni zamah, a ubrzo je stigla i akcija iz koje je Žagar kaznio neodlučnost Partizanove odbrane.
Taj gol će se dugo vrteti, ne samo zbog završnice, nego zbog utiska nemoći koji je ostavio. Kad mladi napadač krene pravo na tebe, pretrči dvadesetak metara i završi akciju dok ga dvojica defanzivaca gledaju umesto da ga zaustave, onda problem nije samo u njegovoj brzini, nego i u tvojoj nesigurnosti.
Treba reći i ovo: Partizan se nije raspao. Krunić je sačuvao tim u životu, a izmene Saše Ilića, posebno ulasci Traorea i Vukotića, dale su napadu impuls koji do tada nije imao. Vukotićev slobodan udarac bio je trenutak kada je Humska osetila da preokret možda stvarno dolazi.
Upravo zato Lebijev odgovor toliko boli. Vratio si se sa igračem manje, podigao stadion, uhvatio meč za vrat — i onda odmah sve ispustiš. Takvi minuti ne govore samo o umoru, već i o nedostatku stabilnosti.
Partizanov rezultat protiv IMT-a otvara neprijatno pitanje pred Tobol
Najveća šteta ovog poraza nije samo izgubljena utakmica, nego ton koji ostavlja pred evropski nastavak i duel sa Tobolom. Nije sramota izgubiti od dobrog, drskog i mladog IMT-a. Sramota bi bila praviti se da je sve stalo u jedan karton i da će se samo od sebe popraviti.
Ovaj sastav Partizana trenutno deluje prekratko. Ima igrače koji mogu da naprave potez, ima i volje da se bori kada ostane u minusu, ali nema dovoljno sigurnosti da upravlja utakmicom kad se plan raspadne. A u Evropi se plan raspadne mnogo brže nego u domaćoj ligi.
Tu je i jedna nezgodna istina koju navijači neće isto čitati. Jedni će reći da je ekipa pokazala karakter jer se sa desetoricom vratila u meč. Drugi će reći da je sve to nebitno kad opet primiš gol čim osetiš vazduh. Ja sam bliži ovoj drugoj strani.
Najviše me kopka jedna stvar: da li je ovo veče prvenstveno upozorenje zbog tanke ekipe ili dokaz da Partizan taktički još nije sastavljen ni za 11 na 11, a kamoli sa igračem manje? Poraz od IMT-a ne rešava se vikom na sudiju, jer bi to bilo previše lako.
ŽIVIMO CRNO-BELO, SVAKI DAN.
Piše: Volimpartizan.rs
DONIRAJ I PODRŽI RAD PORTALA
Ukoliko želiš da podržiš nezavisni rad portala Volimpartizan.rs, možeš to učiniti donacijom. Svaka podrška znači. Hvala ti što si uz nas.
http://paypal.me/volimpartizan
Dinarski račun kod Yettel banke: 115-0381638123518-11
DONIRAJ I PODRŽI
RAD PORTALA
Ukoliko želiš da podržiš nezavisni rad portala Volimpartizan.rs , možeš to učiniti donacijom. Svaka podrška znači. Hvala ti što si uz nas.
PayPal donacija
paypal.me/volimpartizan