Piše: Volimpartizan.rs

Foto:Miloš Spasić – privatna arhiva
Partizan se iz Madrida vraća sa dva gola zaostatka i sa jednim starim, već dobro poznatim osećajem: da je iz utakmice u kojoj je imao ruku na pobedi izašao kao gubitnik. Rezultat 3:1 za Hetafe ne opisuje ono što se videlo 85 minuta, ali opisuje ono što se u Partizanu ponavlja prečesto da bi se moglo pravdati peharom za nesreću. Kad god ove sezone crno-beli dobiju igrača više, dobiju i problem. Španci su to iskoristili sa dva gola u poslednjih deset minuta i uzeli prednost koja pred revanš u Humskoj deluje mnogo teže od gola razlike.
Plan za preživljavanje koji je skoro upalio
Partizan na Koliseum nije izašao da se nadigrava. Formacija 3-4-3, gusti blok, dva veznjaka ispred zadnje linije i tri napadača koji su najviše radili posao bez lopte – sve je govorilo da je cilj bio da se revanš dočeka u životu. I bez lopte je taj plan izgledao pristojno: Hetafe nije stvarao mnoštvo šansi, nije uspevao da unese paniku i, što je za Bordalasov tim atipično, delovao je nervozno.
Problem je bio drugi. Kada bi Partizan došao do lopte, gubio ju je prelako, na jednostavnim dodavanjima, upravo na način od kojeg Hetafe živi. Že nije mogao da zadrži nijednu loptu ispred Akbara, Sek nije uspevao da probije, Vukotić nije uspevao da provuče loptu kroz linije. Prvih četrdeset minuta – nijedan šut ka golu.
I onda, iz ničega, mala nagrada za disciplinu. Že je gurnuo loptu Seku u prostor, ovaj slabijom, desnom nogom rešio duel sa Sorijom i doneo izjednačenje. U sledećem napadu golman Hetafea je klizećim startom morao da izbije loptu Seku iz nogu za novi mogući gol. Da je jedan od ta dva pokušaja pao drugačije, priča bi bila neuporedivo lakša.
Kad crveni karton postane kazna, a ne nagrada
Drugo poluvreme Partizan je počeo kao osokoljen tim. Bio je hrabriji sa loptom, gledao je ka golu Hetafea, Roganović je uspeo da neutrališe Mohiku. Že je u 54. minutu glavom pogodio prečku sa peterca. Španci su tražili penal, VAR ga poništio, nervoza na Koliseumu je postala opipljiva.
A onda je Igor Miladinović, tek što je ušao u igru, iznudio crveni karton Akbara. Za devedeset devet posto ekipa u Evropi to je poklon oko kojeg se sanja. Za Partizan ove sezone – kazna.
Obrazac je poznat i ružan. Protiv Mačve gol iz jedanaest na deset. Prošlog vikenda 0:1 protiv Radničkog iz Kragujevca u istoj situaciji. Sada Madrid. Teško je ne primetiti da nešto u ovom timu prestaje da funkcioniše čim se okolnosti pomere u njegovu korist. Kao da nestane plan koji je držao igru u ravnoteži, a novi ne stigne da se rodi.
Roganović je promašio zicer sa peterca. Čumić je sa tri metra iskosa pogodio stativu, umesto da odigra loptu na saigrača u čistoj poziciji. Unal je za Hetafe pogodio okvir gola, što je moralo da bude jasno upozorenje. Nije uzeto ozbiljno.
Poslednjih deset minuta koje ne sme da se ponovi
Sve što je Partizan gradio sedamdesetak minuta srušilo se od 87. Cela odbrana je izašla iz pozicije, Milošević je još jednom zaplivao u praznom prostoru ispred svog gola, Garsija je doneo Hetafeu vođstvo, a Mohika šutem sa distance zatvorio meč za 3:1.
Nije ovo bila serija loših duela. Ovo je bila serija loših odluka: kada napasti, kada stati, kada golman može da izađe, kada mora da ostane. Hetafe je odlično prepoznao da Partizan, čim je poveden brojčano više na terenu, počinje da igra bez okvira. Bordalasovom timu ne treba mnogo. Dva takva minuta su mu dovoljna da napravi utakmicu.
Šta ovaj poraz znači pred revanš u Humskoj
Dva gola zaostatka protiv destruktivnog Hetafea nije mala razlika ni za koga, a naročito ne za tim koji je večeras pokazao da mu nedostaje sigurnost u završnici napada. Hetafe je tim koji retko prima golove, još ređe dva u istom meču, a Humska ove sezone nije mesto na kojem Partizan lako gradi visoke rezultate.
Nije nemoguće. Partizan je nekada iz Evrope izbacivao i jače ekipe. Ali za tu vrstu preokreta potrebno je ono što crno-beli večeras nisu imali: hladna glava u odlučujućim minutima i sposobnost da se šansa iskoristi kada dođe, jer druga možda neće doći.
Ono što najviše brine nije sam rezultat. Brine ponavljanje. Igrač više je za Partizan ove sezone postao okidač za raspad, a ne prednost. Ako trener i štab ne rasklope taj obrazac do revanša, priča iz Madrida će u Humskoj samo dobiti novo poglavlje.
Ovaj meč nije završen kako je zaslužio da se završi. Ali fudbal, kao i uvek, ne broji zasluge – broji golove. I računa greške.
DONIRAJ I PODRŽI
RAD PORTALA
Ukoliko želiš da podržiš nezavisni rad portala Volimpartizan.rs , možeš to učiniti donacijom. Svaka podrška znači. Hvala ti što si uz nas.
PayPal donacija
paypal.me/volimpartizan