Dragan Gagi Nikolić:Za sve se navija, PARTIZAN se voli !

Retki su treneri koji ne kriju svoju navijačku pripadnost.Jedan od takvih je i Dragan Gagi Nikolić,GROBAR po rođenju i opredeljenju ali i košarkaški trener koji u svakom klubu u kojem je radio, ostavljao 100% svoje profesionalnosti i znanja. Za naš sajt, Gagi je rado pristao da odgovri na nekoliko pitanja koja su se ticala njegove dosadašnje karijere ali i navijačke opredeljenosti koju ne krije i sa ponosom ističe.

Dugo je vremena prošlo od Pariza i početaka.Kako sada razmišljate i koliko je promenjena Vaša košarkaška filozofija od tadašnjeg debija sa Božom Maljkovićem pa do današnjeg samostalnog rada?

-Ne mnogo… uvek se trudim da moje ekipe učim da žive od odbrane.

Imali ste tu privilegiju da, kroz život, košarkaško znanje stičete od legendi poput Maljkovića,Ivkovića, Vujoševića…Ko je od njih ostavio na Vas “putokaze” za život a ko za košarkaški teren i filozofiju na njemu?

-I Ranka Žeravicu da pridodam… svima sam im zahvalan i na životnim i košarkaškim savetima… svaku reč sam im upijao… i dan danas ih pažljivo slušam i učim… i košarkaški i životno.

Od Pariza do Makedonije…za to vreme mnogo klubova, igrača,protivnika…Gde je bilo najlakše a gde najteže sprovoditi svoju košarkašku filozofiju?

– Volim to što radim i radim to što volim tako da mi ništa nije bilo teško da sprovedem ni da doživim… sve je to sastavni deo posla… gledao sam uvek sve sa lepše strane.

Malo je nezgodno Vas pitati o tome jer ste trener druge ekipe ali,koliko Vam znači PARTIZAN u životu?

– Za sve se navija, PARTIZAN se voli.

Kakve ste emocije i utiske poneli iz Pionira posle zadnjeg gostovanja protiv Partizana i ovacija koje ste dobili?

-Najlepši Božić u mom životu koji sam proveo zajedno sa 5.000 prijatelja.

I vaša porodica je “crno-bela”.Koliko Vam podrška i razumevanje supruge Marije, kao bivše košarkašice,pomaže da prebrodite česta odsustva i činjenicu da niste pored nje i svojih kćerkica?

-Porodica je uvek na prvom mestu… puno znači tj. najviše.

 

Važite i za filmofila.Od profesora Duška Vujoševića smo navikli na predloge za dobru knjigu.Vaš predlog za dobar film?

-Od klasika “12 gnevnih ljudi” iz 1957, “Čudotvorac” iz 1962 i “Divan život” iz 1946, od nešto novijih “Zelena milja” iz 1999.

Čudni su putevi košarkaški.Vidite li sebe jednog dana na klupi koju sanjate i imate li uopšte takvih aspiracija?

– Sanjam naravno, ali želim Džiletu da još dugo i uspešno bude trofejni trener Partizana.

Ja sam Vas bar “uhvatio” u jednom trenutku kako krišom pevate u Pioniru zajedno sa nama .:) Koju pesmu iz tog repertoara najradije zapevate kad niste na “profesionalnoj dužnosti” ?:)

-Računajte na nas 🙂

I za kraj, šta jedan trener druge košarkaške ekipe može poručiti vernim GROBARIMA, u ovim,najtežim trenucima za funkcionisanje, u istoriji Partizana?

-Stihove Đjordja Balaševića… “Sve će to opet doći na svoje…”

Toliko od Gagija Nikolića…Kratko i jasno, bez uvijanja i “oblandi”.Želimo mu mnogo uspeha i sreće u svojoj trenerskoj karijeri a mnogo radosti sa svojim Partizanom.

Zabranjeno kopiranje i preuzimanje teksta bez dozvole sajta ili autora