
Sofisticiranija motivisanost i izraženija „glad” za trofejom uticaće dobrano na konačan ishod večerašnjeg finala domaćeg kupa, autoritativno tvrdi Zoran Milinković.
Svojedobno tvorac spektakularnog preokreta Partizana u kvalifikacionom duelu sa Steauom za Ligu Evrope, istorijske pobede nad bundesligašem (Augzburg) i nedavnog plasmana Kolubare u elitni rang čekan 102 godine!
Uz opasku da subjektivitet nije u pitanju već decenijama gomilano igračko i trenersko iskustvo, u ovom slučaju utemeljeno ovosezonskim iskupljenjem.
– Partizanu blaga prednost, Zvezda je titulom ispunila glavni cilj i igraće za prestiž – ističe Milinković.
Posebno naglašava da ne kantariše ambicije oba aktera, uvek podjednake u međusobnim duelima.
– Trenerski egzistiram već 20 godina i, dakle, kompetentan u tvrdnji da psihički procesi i mentalne osobine igrača, individualna i grupna ponašanja mogu bitno da utiču na dešavanja u utakmici, ne i presudno na krajnji rezultat.
Pojašnjava:
– Igrači, kad ispune primarni cilj, osete veliko olakšanje. Zadovoljstvo. Tad bi trebalo nešto mnogo moćno da se dogodi i opet pokrene. To… nije lak zadatak, nimalo.
Eventualna rasterećenost Zvezdinih prvotimaca ne mora i da bude herc adut, s druge strane, i trofejno moranje teg na zglobovima Partizanovih.
– Naviknuti su na igranje pod pritiskom, doduše, različitim u prvenstvu i u finalu kupa kad odlučuje jedna utakmica. Oba tima su ovog proleća igrala mnogo dobro, što nije bez značaja, u kontinuitetu. Ali, derbi je specifična utakmica raznolikog tehničko-taktičkog spektra. Odlučujućeg, kad se povede reč o pobedniku. Mislim na inspiraciju igrača, nadahnutost pojedinca, pristup defanzivnim zadacima, bolju igri u tranziciji, kvalitetne poteze u izboru rešenja i u završnici… na prekide. Prošli, da se ne vraćamo u daleku prošlost, odlučio je detalj – nesmotrenost i gol iz kornera.
Strateškom zadrškom, utisak je više diplomatijom, procenjuje igračku vrednost obeju ekipa.
– Teško pitanje… teško. Meni se čine izjednačene, kvalitativno. Bez obzira na Zvezdinu kompletnost i izostanak Sume i Asana, ponajboljih u timu. Prevelik hendikep nije, Partizan ima takođe bogat fond igrača i, neobjektivno od mene: kompaktnošću i motivisanošću nadvisiće protivnika… I, jasno: osvojiće vredan trofej – uz gromki osmeh poentira na kraju.- Šta mogu, kad volim Partizan!
I, to je jasno…
Nikad se ne zna
Enigmatičan je nedavni naprasni odlazak iz Kolubare, nakon istorijskog ulaska u Superligu.
Empatično tumačen od rukovodstva, kao predusretljivost za već ugovoreni inostrani transfer.
Milinković neće o tome, uz zagonetan osmeh i dvosmislen odgovor na pitanje: pečalba ili domaća scena.
– To se nikad ne zna, u našem poslu…
Originalni tekst: Sportski žurnal