
Partizan je konačno rešio administrativni čvor koji je Saši Iliću mesecima kvario matematiku pred svaki sastav. Stefan Milić je dobio srpski pasoš i protiv Vojvodine je premijerno u protokolu zaveden kao domaći igrač, čime crno-beli u startnoj postavi dobijaju prostor koji im je od početka sezone hronično nedostajao. Reprezentativac Crne Gore, koji se u proceduri pozvao na poreklo, više se ne broji u kvotu stranaca – a to je za klub sa sedmoricom nevlasnika pasoša Evropske unije mnogo više od formalnosti.
Zašto je pravilo o strancima toliko bolelo Partizan
Mozzart Bet Superliga dozvoljava najviše četvoricu stranaca u istom trenutku na terenu. Kada u kadru imaš sedmoricu igrača koji se u fudbalskom smislu vode kao legionari, svako pravljenje sastava postaje logistička vežba, a rotacije pred težim mečevima gube na fleksibilnosti. To se najbolje videlo pred 180. večiti derbi, kada je Ilić svesno žrtvovao Samsona Envulua da bi rasporedio ostatak kadra unutar limita.
Milić je do sada bio deo tog problema. Sada je deo rešenja, i to na poziciji na kojoj je Partizan sezonu otvorio bez pravog viška – u odbrani. Ne menja se time samo jedno ime u protokolu, menja se logika sklapanja startnih jedanaest, jer trener sada može da bira po formi i uklapanju, a ne primarno po pasošu.
Envulu je sledeći, ali njegov put ide drugom rutom
Naredni na spisku je Samson Envulu. Mladi Nigerijac je takođe u procesu dobijanja srpskog državljanstva, ali njegov slučaj ne ide preko porekla, pa je i procedura drugačija. Prema dostavljenim informacijama, tek bi za nekoliko sedmica moglo da se očekuje da i on dobije naš pasoš.
Za Ilića je to važan podatak iz dva razloga. Prvi je čisto sportski – Envulu je igrač koga ne bi želeo da žrtvuje samo zato što se popuni kvota. Drugi je operativan – ako i taj slučaj bude okončan pozitivno, broj legionara u Humskoj pada sa sedam na pet, što bitno menja svakodnevnu računicu.
Ko sada ostaje u kvoti stranaca
Meč sa Vojvodinom su kao stranci završili Sidni Lima, Idrisu Baba, Demba Sek i Samson Envulu. Uz njih se kao legionari i dalje vode Že i Traore. Kada Envulu jednog dana dobije papire, u kategoriji stranaca ostaće jedan više od dozvoljenog.
Drugim rečima, Partizan bi mogao stići do stanja u kojem kvota stranaca više nije problem koji se rešava svakog vikenda iznova, nego prirodni okvir sastava. To nije mala stvar u sezoni u kojoj su rotacije, umor i trenutna forma ionako dovoljno komplikovani.
Šta ovo realno menja u startnoj postavi
Treba biti pošten – ni Milićev pasoš, ni Envuluov budući, neće sami po sebi doneti bolju igru. Ono što donose je prostor da trener najzad postavlja tim po sportskim kriterijumima. Ako je Ilić dosad birao između “ko sme da igra” i “ko treba da igra”, sada polako dolazi u poziciju da bira samo ono drugo.
To je manja priča od transfera, ali ne i manje važna. U Partizanovoj sezoni, u kojoj problema ima na više strana, jedna briga manje na papiru znači nekoliko opcija više na terenu. Sada je red na igrače da to iskoriste – jer administrativno olakšanje ima smisla samo ako se pretvori u bolju igru, a ne u novi izgovor