“Pionir” kakav znamo odlazi u istoriju

Utakmicom Partizan – fmp1 okončana je višedecenijska era najznačajnije srpske dvorane. Posle 46 godina, ona će biti značajno renovirana.

Prema ranijim najavama predstavnika Grada, narednih dana očekuje se početak značajne rekonstrukcije čuvenog “Pionira”, u sklopu kojeg bi kultna dvorana trebalo da dobije novi parket, novi centralni semafor, nove koševe, kao i nove teleskopske tribine.

Kapacitet sedećih mesta biće povećan na više od 8.000 mesta“, rekao je zamenik gradonačelnika Goran Vesić tokom proleća.


Velika toplota i nedovoljno vazduha kada je dvorana puna bili su najveći problem godinama unazad, kada god bi “večiti” derbiji zašli u jun. U ponedeljak uveče, dogodio se i novi problem, jer je grom udario u krov dvorane, izazvao gašenje nekoliko svetala, ali i prokišnjavanje.

Igrači, treneri, gledaoci, svi su dizali pogled, dok su dečaci zaduženi za čišćenje terena brisali vodu. U jednom trenutku, tehničar “Pionira” izašao je na teren u kombinezonu, sličan onome koji ovih nedelja gledamo u popularnoj TV seriji “Černobilj”. 

Sve zajedno, nije to bila lepa slika sa poslednje utakmice srpske košarkaške sezone, na koju je Bogdan Bogdanović doveo i Akačija Okuga, svog trenera iz Amerike, glavnog u Sakramento Kingsima za invidualni rad sa košarkašima. 

U kakvom je tek on bio čudu…

Na taj način, ne baš lep način, “Pionir” kakav znamo otišao je u istoriju.

Dvorana otvorena davne 1973. godine ugostila je niz značajnih košarkaših finala. U njoj je SFR Jugoslavija 1975. godine osvojila Evropsko prvenstvo, tu je bilo i finale Kupa šampiona 1977, u kojem je Makabi osvojio svoju prvu evro-titulu, kao i finale FIBA Evrokupa 1998. godine, kada je slavio Žalgiris.

Naravno, dvorana u Ulici Čarlija Čaplina bila je i dom drugih sportova i sportista, ali je ipak oduvek bila sinonim za košarku i dom “večitih rivala”, u kojem će sledeće sezone domaćin biti samo Crvena zvezda.

Odlukom Partizana da se od takmičarske 2019/20 preseli u Štark arenu, crno-beli su se u ponedeljak definitivno oprostili od doma u kojoj su decenijama dočekivali rivale, stali u red evropskih prvaka i igrali utakmice za pamćenje. 

Navijačka himna “Da volim crno-bele” zato je poslednji put horski odjekivala u hramu košarke, iz grla oko 5.500 gledalaca. 


Izvor: MONDO/I.Bogunović