Penjaroja za Marku: El Klasiko je u poređenju sa beogradskim derbijem „dečja igra“

Pred derbi u Areni, Penjaroja je za Marku priznao da El Klasiko, u poređenju sa Partizanom i Zvezdom, zvuči skoro kao dečja igra.

Večerašnji evroligaški derbi u Beogradskoj areni zanima i one koji ga obično ne bi gledali. Prvi put u istoriji oba kluba na klupama imaju Špance – Đoan Penjaroja u Partizanu i Ibon Navaro u Crvenoj zvezdi – a i glavni sudija dolazi iz Španije (Karlos Peruha). Dovoljno razloga da madridska Marka pošalje svoj uvod u meč, i dovoljno razloga da se Penjarojine reči čitaju pažljivije nego obično. Jer kada bivši trener Barselone kaže da je El Klasiko „dečja igra“ u poređenju sa ovim, to nije komplimenta Beogradu – to je priznanje težine.

Španac koji je već naučio šta Beograd traži

Penjaroja ne govori iz pozicije radoznalog novajlije. Prošle sezone je, kada je zamenio Željka Obradovića, odigrao pet derbija i slavio u čak četiri, pa ima pravo da u Arenu uđe sa određenom dozom samopouzdanja. Ali kada ga Marka pita za poređenje sa onim što dobro poznaje, biva jasan:

„Imao sam sreće da iskusim utakmice između Real Madrida i Barselone, koje su posebne, ali – ma koliko to možda grubo zvučalo – to je prava dečja igra u poređenju sa ovim. Ovo je sasvim druga priča.“

Rečenica koja će sigurno isprovocirati španske čitaoce, ali i rečenica koja ne zvuči kao marketing. Penjaroja zna šta znači Camp Nou prepun ljudi, i upravo zato njegova mera ima težinu. Beograd je, po njegovom opisu, drugi nivo pritiska, bez obzira na globalnu slavu Reala i Barse.

„Grad je podeljen“ – rečenica koju navijači Partizana razumeju bez objašnjenja

Trener crno-belih je dodao i deo koji je u Španiji verovatno zvučao egzotično, ali u Beogradu zvuči kao opisivanje vazduha:

„Ovde postoji dodatni element: u pitanju su dva tima iz istog grada, što nije slučaj u El Klasiku. Beograd je podeljen, a vi osećate atmosferu u danima koji prethode utakmici, kao i u danima nakon nje… To je utakmica koja vredi isto koliko i svaka druga, ali u ovom kontekstu nosi mnogo veću težinu.“

Teško je ne primetiti da Penjaroja ne pokušava da smanji pritisak, kao što treneri obično rade pred derbi. Naprotiv, otvoreno ga priznaje. Marka u istom tekstu podseća da je Partizan još pre dva dana potvrdio da je dvorana rasprodata, i da je prošlosezonski evroligaški derbi u Areni gledalo 21.854 ljudi. Brojka koju većina evropskih klubova ne vidi ni na finalima.

„Atmosfera je potpuno drugačija. Srećan sam što sam u prilici da doživim ovakav meč. To je bio jedan od razloga koji me je motivisao kada sam odlučio da dođem u Beograd – želja da iskusim ovako nešto. To je zaista sjajna utakmica, koja sa sobom nosi ogroman pritisak za sve učesnike.“

Ovo je deo intervjua koji vredi upamtiti kada sezona krene da krcka. Penjaroja je u Partizan došao svestan ambijenta, i to je, u navijačkom računu, važan detalj.

Dva Španca koji se ne vide, iako se poštuju

Marka napominje i da izjave Ibona Navara nisu bile dostupne, jer je trener Zvezde „tokom ove naporne nedelje izbegavao medije, osim onoga što Evroliga nalaže“. Dvojica sunarodnika se, kako list prenosi, u danima pred meč nisu videli – ni na ručku, ni na kafi. I to nije hladnoća, nego posao:

„Ne bi izgledalo dobro kada bi se treneri Partizana i Crvene zvezde sreli. Osim ako ne želite da budete u vestima i da otvarate svaku informativnu emisiju. Naš odnos se neće promeniti, ali Crvena zvezda je naš najveći rival, a mi smo njihov. Tako da ćemo se sresti tokom leta. Ako se vidimo u Malagi ili ako on dođe u Barselonu, popričaćemo neobavezno.“

Zanimljiv detalj: Penjaroja je potpuno razumeo kodeks Beograda, iako ga je naučio tek prošle sezone. Zna da bi kafa sa Navarom pre derbija bila tema tri dana, i zna zašto to u ovom gradu ne funkcioniše. Taj instinkt za ambijent često razdvaja trenere koji ovde opstanu od onih koji ne shvate šta ih je snašlo.

Šta ostaje pre prve lopte

Penjarojine reči za Marku ne garantuju ništa. Derbi je derbi, pet pobeda iz prošle sezone ostaju u prošloj sezoni, a Arena od 21.854 ljudi ne pita za statistiku. Ali ovo intervju otvara jednu stvar koja Partizanu u ovakvim večerima često treba više od sheme: trener koji ne beži od težine utakmice, nego je priznaje i prihvata kao razlog zašto je u Humskoj.

Ako je El Klasiko, kako kaže čovek koji ga je vodio, „dečja igra“ u odnosu na ovo – onda večeras ne treba tražiti filozofiju. Treba tražiti ekipu koja igra kao da zna gde je.