OGNJEN JARAMAZ – Reprezentativni kalibar

Srpska košarka je u problemu, klubovi dovode previše stranaca. To se pre svega odnosi na večite rivale, ali ne zaostaju za njima ni ostali, manji klubovi, koji praktično po pravilu imaju barem jednog stranog igrača. U takvoj atmosferi trpi proizvodnja mladih domaćih nada i to na nivou cele zemlje i to nije neka novost, ali počinje sve više da bude problem. Ognjen Jaramaz je trenutno jedna od najsvetlijih tačaka suprotne tendencije. Igrač koji je od dolaska na pozajmicu iz Burgosa stigao do spiska Igora Kokoškova.

Zaslužio je to Jaramaz igrama pre Kupa, a nekako je MVP nagradom u Nišu samo potvrdio da je srpska košarka dobila igrača reprezentativnog nivoa.

Kod njega se vidi ogroman napredak. Simbolično, u Partizan je stigao na pozajmicu upravo pred početak Kupa Radivoja Koraća prošle sezone i evo za godinu dana uradio je veliku stvar i za sebe i za Partizan. Postao je jedan od lidera crno-belih, ravnopravni član nacionalnog tima za predstojeće kvalifikacije.

Partijama je zaslužio mesto među 15 igrača na spisku Igora Kokoškova za utakmice protiv Finske i Gruzije, a s obzirom da Miloš Teodosić neće igrati u Espu, a i da je Ognjen Dobrić povređen, očekuje se da bude jedan od bitnijih igrača na spoljnim pozicijama. Ima 24 godine i možemo da kažemo da u ovom momentu predstavlja nekog ko bi mogao da se bori za mesto u najjačem timu naše reprezentacije na onim najvažnijim turnirima.

A nije sve išlo tako glatko po ovog momka koji je košarkom počeo da se bavi u Napretku iz Kruševca. Inače, Jaramaz je prošao je kompletnu omladinsku školu crno-belih, ali nije dobio šansu u prvom timu, za razliku od njegovog starijeg brata Nemanje koji je dve godine igrao za najjači sastav Partizana.

U leto 2013. je prešao u Megu koja ga je odmah prosledila na pozajmicu u Smederevo. Okolnim putem na kraju se na mala vrata domogao crno-belog dresa.
Stigao sam dan pred početak Kupa Radivoja Koraća. To je bio prvi put da sam napravio takav prelaz usred sezone. Nije mi bilo lako, ali namestile su se neke stvari i tada sam uzeo prvi trofej sa Partizanom. Polako sam se uklopio u sistem i sada se već osećam ovde kao starosedelac. Mnogo mi je značilo ovo leto. Trudio sam se da dosta radim na individualnom planu. Ljudi sa kojima sarađujem su smatrali da imam najveći prostor za napredak. Uložio sam dosta vremena i truda“, rekao nam je Jaramaz još na samom početku sezone i odmah se videlo da igra zrelije nego u prethodnoj.

U ovom momentu je popeo lestvicu igre na još viši nivo. Nekako je “boost“ dobio posle utakmice sa Cedevita Olimpijom kojoj je dao trojku u poslednjoj sekundi o tablu za pobedu. Trčao je po terenu, za njim i saigrači, videlo se koliko mu to znači. Posle toga je povezao mnoge bitne partije, imao je veoma bitne poene protiv Budućnosti u neizvesnoj završnici, a protiv Crvene zvezde u finalu Kupa postigao je sedam poena u produžetku i tako doneo crno-belima Kup Radivoja Koraća.

Pokazao se kao igrač koji nema straha da preuzme odgovornost kada je to najbitnije, a uz Markusa Pejdža se profilisao kao vođa napadačke igre Partizana. Brzim prvim korakom redovno izbacuje protivnike iz balansa, više se ne libi kao ranije da prođe i digne se na šut sa poludistance što počinje da bude njegov ”trejdmark“ potez. Šut je značajno popravio i to sve dovodi i do pogođenih trojki, tako kada se sve sabere Jaramaz igra bolje nego ikada. Nije čudo što ga je selektor Kokoškov pozvao u reprezentaciju, to bi mogao da postane čest slučaj ako popularni Jare nastavi sa ovakvim partijama.

Jaramaz u ABA ligi ove sezone daje u proseku 10,6 poena,ima 62% šuta za dva i 33% šuta za tri poena. Uz to i 2,2 asistencije i nešto preko jednog skoka. Asistencije su prostor za napredak svakako, ali pošto više igra na beku onda se od njega više očekuje da pogađa nego da kreira. Savršeno se uklopio u bekovski sistem i rotacije Trinkijerija, a bitno je istaći da često daje važne poene, u takozvanim “klač“ momentima.

Poređenja radi, prošle sezone je na pet utakmica ABA lige davao u proseku 6,6 poena. Dok je igrao za Burgos na 18 prvenstvenih mečeva u proseku je beležio 6,4 poena za 14 minuta na parketu.

Naravno,  ima Jaramaz nedostatke u igri, mogao bi da podigne malo procente šuta, malo više da asistira, nedostaje mu još iskustva u najjačim takmičenjima i to su predeli u kojima može da napreduje, što se i čuje povremeno na tajm-autima crno-belih kada ga Trinkijeri kritikuje. Sa druge strane, veliki je njegov doprinos u odbrani gde često čuva najbolje protivničke napadače kao što je to bio slučaj sa Teodosićem ili Beronom. Hrabrosti mu ne manjka, a videlo se u zakucavanju pored Majkla Odža u derbiju u kom je Crvena zvezda slavila pre Kupa.

Jaramazove igre mogu da raduju navijače reprezentacije, posebno što se radi o momku koji je osvajač onog zlata iz 2015. godine na prvenstvu Evrope za igrače do 20 godina koje se igralo u Italiji. Dakle, zna kako se to radi.

Imao je kasnije teških momenata, zdravstvenih problema sa plućnom embolijom i to u momentu kada je pokušavao da se domogne NBA lige. Odvezen u bolnicu u Orlandu kada mu je saopšteno da bi možda mogao da završi sa igranjem košarke. Srećom, posle pet dana su se rezultati analiza pokazali kao dobri.
To mi daje snagu i ne pravi mi problem.  Ta istorija koja se dogodila me motiviše. Inspirisala me je. To je ostalo iza mene i ostavilo neki trag. Ali, trag koji me podstiče da idem dalje i da težim više“, rekao je Jaramaz jednom prilikom za naš portal.

Jaramaz srećom više ne razmišlja o tome, misli samo o košarci i na dobrom je putu. Stigao je do reprezentacije, raste u lidera Partizana, a kako će sve dalje teći, to niko ne može da zna. Jedno je sigurno, Srbija je dobila igrača koji može da doprijese na spoljnim pozicijama na najvišem košarkaškom nivou.

Tekst preuzet sa portala Mozzart sport