Obradović – Mesina, najduže rivalstvo

Večeras u trećem kolu Partizan dočekuje ekipu Armanija (20.45 časova), biće to i duel dvojice trenera koji vode borbe od četvrtfinala Kupa šampiona 1992, kada je Obradović kao debitant stigao do titule

Večeras u „Štark areni”, u trećem kolu Evrolige, košarkaši Partizana dočekuje ekipu milanskog Armanija (20.45 časova) što će biti prilika za novo trenersko nadmudrivanje Željka Obradovića (62 godine) i Etorea Mesine (63) koji vode svoje bitke već duže od tri decenije. Ovo je ako ne najveće, onda sigurno najduže trenersko rivalstvo u ovom takmičenju.

Prvi put su njihovi timovi odmerili snage u čuvenom četvrtfinala Kupa šampiona (Evrolige) proleća 1992. godine, kada je Obradović – kao i sada – sedeo na klupi Partizana, dok je Mesina vodio ekipu Kindera (Virtus) iz Bolonje. Italijanski tim je bio izraziti favorit, sa Mesinom kome je to bila treća sezona u karijeri, dok se na drugoj strani nalazio debitant Obradović, sa ekipom koju su svi otpisali još uoči sezone.

Beogradski „crno-beli”, koji su u toj sezoni zbog početka rata u Jugoslaviji igrali sve mečeve van Beograda osim jednog (revanš sa Kinderom), ne samo da su izbacili Italijane (2:1 u pobedama) već su nastavili sve do svog istorijskog uspeha – titule evropskog prvaka. Aleksandar Đorđević i Predrag Danilović (kasnije omiljeni Mesinin igrač) doneli su prevagu u majstorici (69:65) koja se igrala u bolonjskoj „Pala doci”.

Obradović će i kasnije, u svim bitkama koje su odlučivale o trofeju, odneti pobedu protiv najuspešnijeg italijanskog stručnjaka Mesine. Prvo, u borbi za zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu u Barseloni 1997, kada je naša reprezentacija savladala Italiju sa 61:49, a zatim u tri finala Evrolige – u Bolonji 2002: Panatinaikos – Virtus 89:83, u Atini 2007: Panatinaikos – CSKA 93:91, u Berlinu 2009: Panatinaikos – CSKA 73:71.

Mesinin verovatno najteži poraz u karijeri bio je onaj u finalu Evrolige, u Bolonji 2002, kada je njegov Virtus bio ne samo domaćin završnog turnira, već i veći favorit nego ikada. Pored toga što je u svojim redovima imao Đinobilija, Jarića, Rigodoa, Smodiša, Grifina i ostale, njegov tim je vodio sa 14 poena razlike u jednom trenutku. Međutim, Bodiroga i Kutlaj su se pobrinuli za uspeh atinskog kluba i trenera Obradovića.

Kada je reč o njihovim rezultatima u Evroligi, Obradović je već dugo bez premca po broju titula (devet), dok Mesina deli drugo mesto (četiri) sa Božidarom Maljkovićem (Srbija), Pedrom Ferandizom (Španija) i Aleksandrom Gomeljskim (Rusija). Obradović ima i najduži raspon između dve titule – 25 godina, koliko je prošlo od njegovog prvog uspeha (Partizan 1992) do poslednjeg (Fenerbahče 2017). Mesina je svoja četiri trofeja, po dva sa Virtusom i moskovskim CSKA, smestio u deset godina (1998–2008).

Što se tiče ukupnog broja pobeda u najjačem klupskom takmičenju u Evropi, njih dvojica su na prva dva mesta. Obradović je zabeležio 313 pobeda na 456 utakmica, a Mesina 286 na 407.

Pored evropskih utakmica, vodili su borbe i u italijanskom šampionatu u one dve sezone (1997–1999) koje je Obradović proveo na klupi Benetona. Mesina je tada vodio ekipu Virtusa (titula 1998, u finalu bolji od gradskog rivala Fortituda).

Originalni članak Politika.rs