Nikola Ninković: Naravno da bih voleo jednog dana da se vratim u Partizan
GoranComments Off on Nikola Ninković: Naravno da bih voleo jednog dana da se vratim u Partizan
U julu 2024. će se navršiti 13 godina od kako je kao tinejdžer zakoračio u profesionalni fudbalski svet u kome je spoznao obe strane medalje. Pred njim su bile kule i gradovi, postao je najmlađi kapiten u istoriji Partizana, bio je veći potencijal od vršnjaka Lazara Markovića i Aleksandra Mitrovića, ali…
Nikola Ninković je otvorio dušu u razgovoru za „Sport Klub“. Za njega nikad nije bilo tabu tema, svestan je da je grešio, ali se ne kaje. Ima samo jednu profesionalnu želju – da se vrati u Humsku i mnogo mu je žao što crno-beli dres nije nosio kad se tinejdžerska vruća glava ohladila.
Iz Partizana je 2016. otišao u Italiju, a posle pet godina provedenih na Apeninskom poluostrvu usledio je povratak u Srbiju (Proleter Novi Sad) pa sezona u Borcu iz Banjaluke i na kraju put u Gruziju, u Torpedo Kutaisi čiji je i danas član.
Priča sa Ninkovićem, logično, počinje od Partizana. Krivo mu je što su crno-beli izgubili prvo mesto u prvenstvu, ali daleko od toga da je iznenađen, pogotovo što je dobro upućen u sve probleme koji su se nadvili nad Humskom.
„Mislio sam da će mnogo ranije svemu ovome biti kraj i nešto se promeniti konačno. Vidim da ništa ne uspeva, protesti navijača ne daju rezultat, nedolazak navijača na južnu tribinu, ni to ne uspeva, skandiranje takođe nema efekta,“ u nekoliko rečenica analizira Ninković stanje u klubu i nastavlja.
„Što se tiče ove sezone… Koliko god da navijam za taj klub i želim da bude prvi moram da budem iskren. I u razgovoru sa drugarima, legendama Partizana, neću da ih imenujem, niko ni od njih nije očekivao ništa drugačije od ove u odnosu na prethodne sezone. Kao što ceo svet zna, kad god slušam priče, emisije ili intervjue ljudi koji prate i Partizan i Zvezdu, nije bitno čiji su navijači, niko nije postavio pitanje da li Partizan ima šanse da bude prvi. Svima je jasno da Partizan, ni kad je počelo prvenstvo, ni kad se napravila bodovna prednost, a tek sada, sigurno neće biti prvi. Znalo se da će Zvezda biti šampion i pre početka sezone.“
Iz cele priče izrodilo se i nešto dobro, smatra Ninković.
„Jedina dobra stvar koju moram da napomenem je da konačno navijači počinju da podržavaju igrače. Oni su ti koji daju 100 odsto. I trenera Igora Duljaja. Oni daju najbolje od sebe na svakoj utakmici i prvi su koji žele da pobede na svakoj utakmici. Posle dugo vremena kad ne ide, kad Partizan dugo nije prvi, nisam video toliko navijača na istoku i na zapadu. I kada sam igrao i uzimali titulu ne znam da li je na nekoliko mečeva bilo toliko ljudi. Sa te strane to je veliko osveženje i nadam se da će tako ostati. Mislim da samo tako nešto može da se promeni na bolje. Kada navijači ponovo izgube interesovanje i ponovo se okrenu protiv igrač i trenera Partizan će sigurno još dublje da potone. Jedini način da da se u skorijoj budućnosti nešto promeni i Partizan vrati na stare staze je da svi ostanu ujedinjeni.“
Tridesetogodišnji fudbaler i dalje ima veliku želju da ponovo istrči na travnati teren u Humskoj.
Guliver Image
„Nije mi cilj, iako sam zadovoljan uslovima, da ostanem u Gruziji jer mislim da mogu još da napredujem i da imam još dosta godina fudbala ispred sebe. Šta bi bilo idealno? Ne znam. Ali ono što mogu da kažem je da mi je žao što prethodnih godina nije bila neka normalna priča u Partizanu i da ja budeo deo te priče. Mnogo mi je žao jer mislim da bih sada imao neuporedivo više da dam nego što je to bilo u prvom mandatu. To mi baš bode oči i to mi jedino žao. Naravno da bih voleo jednog dana da se vratim u Partizan. Ostalo mi nije mnogo bitno, nema preteranog uticaja, bio na jednom ili drugom kraju sveta, osim da sam u svom Partizanu. To mi je jedina želja. U ovakvoj situaciji iz više razloga je nepotrebno i nemoguće da se vratim. Možda jednog dana… To je samo moja velika želja ali je pitanje da li će biti prilike. Ako situacija, uslovi i okruženje budu normalni, makar i po završetku karijere. Pod ovim uslovima nema šanse.“
U sezoni 2021/22. fudbaler rođen u Bogatiću bio je deo Superlige Srbije. Nije primetio da se ovdašnji fudbal mnogo promenio tokom njegovog boravka u Đenovi, Kjevu, Empoliju, Askoliju i Breši.
„Nije se mnogo promenilo, osim igrača, i tu su neki novi timovi koji nisu bili dok sam bio u Partizanu. Ali ta priča oko srpskog fudbala i oko mene… Nije bilo ugodno koliko god da sam želeo sa emotivne strane da se vratim malo kući. Nije bilo baš prijatno igrati iz više razloga. Neke stvari u srpskom fudbalu se unapred znaju, ali znao sam šta me čeka i gde se vraćam i šta mogu da očekujem. To mi je bila usputna stanica. Žao mi je naravno što je Proleter ispao iz lige te sezone, ali što se mene lično tiče to je bila usputna stanica da se vratim fudbalu posle dužeg vremena.“
Ninković zna da će uvek da ga prati loš glas, ali mu je lakše kad vidi i da Novak Đoković i Nikola Jokić nekima nisu po volji.
„Meni više ništa ne smeta. Ranije, kao klinac u Partizanu, sam mislio da sve mora da funkcioniše perfektno, onako kako ja mislim, međutim, definitivno da ljudima u Srbiji ne valjaš šta god da uradiš. Znaš kad mi je to bilo jasno? Ne čitam komentare na društevnim mrežama jer ne mogu da zamislim ko sve komentariše, smuči ti se život, ali kada sam doživeo da se vređaju Đoković i Jokić sve mi je bilo jasno. Oni su legende, a nekome ne odgovaraju. Rekao sam sebi: „Pa čekaj, ako oni ne odgovaraju i o njima se pišu negativne komentare, šta da se očekujem o sebi koji sam davao povoda za reakcije.“ Ja bih bio još veća budala kada bih nasedao na provokacije. Mi Srbi smo čudo.
Taj glas od ranije, moj temperement, očigledno mnogima i danas smeta i ne odgovara. Imam 29 godina, nemam 16, mnogo toga sam shvatio i promenio, smirio u tom smislu. Etiketa je ostala i ona se nikad, pretpostavljam, neće izbrisati. Iskreno, i ne mora, meni ne smeta, i dalje imam taj žar u sebi i taj moj karakter koji je takav kakav je i zbog koga možda ne bih ni bio to šta jesam. Načuio sam da povučem kočnicu i malo drugačije da razmišljam. To mi je i neki motiv ako se desi da se jednog dana vratim u srpski fudbal da pokažem samom sebi da mogu, da me ne sputava i sprečava.“
Photo Matteo Gribaudi Image Nella via Guliver Image
Realan je Ninković do kraja i kada podvuče crtu ima sebi štošta da zameri.
„Mnogo stvari u karijeri i životu, ali ni zbog čega se ne kajem. Primera radi, nema čoveka koji mi nije rekao da je gledao snimak, čak i ovde u Gruziji, pre toga u BiH, penala kada sam tražio izmenu u Askoliju jer nisam šutirao penal. Izašao sam sa terena i nastao je opšti skandal. Taj video se vrteo u celoj Evropi. Zašto kažem da se ne kajem? Zato što 99 odsto svega što sam uradio su stvari gde sam bio u pravu. Slažem se da nisam smeo da reaguje tako jer to samo meni nanosi štetu. Ispričaću i pozadinu tog jedanaesterca. Penal je trebalo ja da izvedem jer je trener Paolo Zaneti u svlačionici na papiru napisao da je izvođač Nikola Ninković. Uzimam loptu i saigrač AlesioDa Kruz mi je otima i u tom trenutku očekuješ od trenera reakciju. A kada sam tražio reakciju on je okrenuo leđa. To me je isprovociralo jer nije bilo u redu. Napravio sam greška jer je posle sve drvlje i kamenje bilo po meni, ali niko nije znao pozadinu. Trebalo je da prećutim i posle meča sednemo i razgovaramo, ali takav sam, neke stvari ne mogu da razumem. Ja sam prvi koji bi ispoštovao dogovor.“
U Đenovu je došao sa samo 22 godine i usledile su pozajmice u Kjevo i Empoli, pa selidba u Askoli gde je izrastao u jednog od stubova tima. Poslednji klub na Apeninima bila mu je Breša, koju je napustio u maju 2021. bez odigrane utakmice samo tri meseca nakon potpisivanje ugovora. „Malo ljudi zna i svi se pitaju zašto danas nisam u Italiji. Šest meseci posle raskida ugovora sa Brešom izgubio sam italijanske papire i kasnije je bilo teško vratiti se u Italiju. Gotovo nemoguće. Italijanski propisi kažu da klub iz Serije A ima tri mesta za strance van Evropske Unije i retko koji ima upražnjeno mesto. U Seriju B ne može nijedan igrač van EU bez italijanskih papira koji automatski ističu ako si šest meseci bez angažmana. Imam jako dobre odnose sa dvojicom trenera koji su mi bili u Askoliju. Jedan od njih zvao me u svaki klub u koji je otišao posle Askolija, između ostalog i prošle godine u Katancaro, međutim, nisam mogao zbog pravila,“ kaže Ninković koji je i dalje u sudskom procesu sa Brešom.
„Čekam samo presudu. Dobio sam ih na ponovnim lekarskim pregledima. Komisija je potvrdila da sam bio potpuno zdrav u trenutku kada su raskinuli ugovor pozivajući se na posledice saobraćajne nezgodu koju sam imao u Hrvatskoj. Oni su mi namestili te lekarske preglede i sad očekujem odštetu. Dosta je novca u pitanju, ali moram da kažem da su me fudbalski baš unazadili. Uostalom, nisam u Italiji negu u Gruziji. Da je bilo drugačije, verujem, i dalje bih imao klub jer sam se u Seriji B izborio za vrlo dobar status. Jedinstven je slučaj u svetu fudbala da ti klub koji te angažuje namesti lekarske preglede, a meni se to dogodilo.“
Dolazimo i do Gruzije u koju je Ninković stigao u julu 2023. sasvim slučajno.
„Zvao me golman Filip Kljajić, koga znam još iz Partizana. On je već bio u Torpedu i rekao mi je da su ga pitali za mene, da me žele po svaku cenu. Kad sam čuo Gruzija ni na kraj pameti mi nije bilo da ide tamo. Odmah sam mu rekao da mi nije preterano interesantno i bio sam ubeđen da finansijski ne mogu da priđu nekoj cifri za koju bih otišao. Ali rekao sam mu da me pozovu, da ispoštujemo formu… Rekao sam svoje uslove i istog trenutka su prihvatili. Bila je to ubedljivo najbolja ponuda koju sam u tom trenutku imao. Odlazak u Gruziju shvatio sam kao još jedan izazov u karijeri i životu.“
Sportski utisci su, kaže, povoljni, pogotovo što se poslednjih godina mnogo novca ulaže u tamošnji fudbal. U ligi sa deset klubova ima mnogo stranaca sa svih krajeva sveta, ali i inostranih trenera. Kod Ninkovića u klubu na klupi je Škot Stiv Kin, nekada menadžer Blekburna i asistent u Fulamu, Real Sosijedadu…
„Prvi utisci su zaista dobri. Samo dva ili tri terena su lošija, svi ostali klubovi igraju na top pripremljenim podlogama. Moj klub ima nov stadion, 12.000 mesta, izgrađen prošle godine, na njemu se igralo Evropsko prvenstvo do 21 godine. Kvalitet fudbala se podiže. Imaju mnogo dobrih pojedinaca, ali njihov mentalitet je nekako sličan našem. Dosta su lenji, ne ulažu pojedinačno u sebe, karakterom su vrlo teški, ali kvalitet fudbala nije za potneciti, pogotovo ekipe kao što su Dinamo Batumi, Dinamo Tbilisi… Generalno sam zadovoljan.“
Ono što se našem sagovorniku ne sviđa je grad Kutaisi iako i on ima svoje vrline.
„Sa 130.000 stanovnika drugi je po veličini u Gruziji, ali nije ništa specijalno. Kutaisi je peti najstariji grad na svetu. Nema nekog izbora. Meni to i nije važno jer sam bukvalno svakodnevno na relazici kuća – trening centar. Problem je kada mi dođu žena i sin pa osim parkića nema gde da se ode. Srećom, na dva sata mi je Batumi koji je na moru i koji je mnogo lep, a Tbilisi na tri.“
Ambicije Torpeda su šampionske mada sezona nije dobro počela i klub iz Kutaisija posle posle pet kola zaostaje devet bodova za braniocem titule Dinamom iz Batumija.
„Imam ugovor do decembra. Nema trzavica oko novca, sve je na vreme. Uostalom, to je bilo jedno od mojih pitanja kada smo se dogovarali. S obzirom na prethodna iskustva bilo mi je vrlo važno. Gazda kluba je drugi najbogatiji čovek u Gruziji.“
Fudbal u Gruziji je izuzetno popularan, a nedavno je ostvaren istorijski uspeh plasmanom na Evropsko prvenstvo u Nemačkoj ove godine.
„Najviše zbog Hviče Kvaracelije iz Napolija potpuno su ludi za fudbalom. Bukvalno svaki drugi dres na ulici nije ni od Tbilisija ni od Batumija ili Kutaisija već od Napolija i Kvaracelije,“ naglasio je Ninković na kraju raporta iz Gruzije.