NEVEROVATNO, ALI ISTINITO – Vujačić začarao mrežu

Partizan i Crna Gora, s Podgoričaninom kao komandantom, na 11 utakmica nisu primili gol

Podatak za dubok naklon pred Igorom Vujačićem: Partizan i reprezentacija Crne Gore, sa stasitim Podgoričaninom kao komandantom odbrane, u poslednjem kvartalu 2020. nisu primili gol!

Zvuči neverovatno, ali…

Mreža Parnog valjka ostala je začarana na šest mečeva – protiv Mačve 2:0, Proletera 1:0, TSC-a 4:0, Voždovca 2:0, Mladosti 4:0 i Metalca (u kupu) 1:0, Sokolova, pak, na pet duela – protiv Kipra 2:0 i 4:0, Luksemburga 1:0, Azerbejdžana 2:0 i 0:0.

Epilog: crno-beli su se, konačno, stabilizovali i navijače častili „celim noktima”, Crnogorci su, u velikom stilu, izborili plasman u B diviziju Lige nacija. Za početak: malo li je?!

Nameće se: u čemu je Vujačićeva tajna, uz podsećanje – do septembra, na klupskom i reprezentativnom nivou, imao je zacementiran status rezerviste?

– Kad vas dugo nema na mapi – radite, ćutite, trpite i jedva čekate šansu, kad dođe – silno želite da se, svesni težine grba i velike časti što ga nosite, dokažete. Eto, možda zbog toga i nismo primili gol – drži, zamišljeno, prst na čelu Igor Vujačić, u uvodu Partizanovih priprema u Beleku.

Reprezentacija vas je, čini se, vratila u život: učinila da, možda kad ste se i najmanje nadali, uplovite u bajku?

– Sigurno! Hvala predsedniku FS CG Dejanu Savićeviću i tadašnjem selektoru Faruku Hadžibegiću – lansirali su me na veliku scenu i… Uspeo sam! Nije bilo lako, osećao sam dozu pritiska: nisam igrao u Partizanu, dođem u Podgoricu – gledaju me kao startera. Na kraju, sve je ispalo dobro.

Hadžibegić, nekada vrsni defanzivac, okom znalca prepoznao je kvalitet?

– Čudan splet okolnosti: neki igrači nisu došli zbog povreda, drugi zbog korone… Pao je izbor na mene: prvo mesto u grupi i tim kola Lige nacija.

Niste se ni rodili kad je Faruk, zajedno s Genijem, igrao za reprezentaciju Jugoslavije?

– Sve je na ljudskom nivou bilo korektno, pošteno… Kad je tako, nagradi vas i Bog značajnim uspehom.

Jeste li nekad odgledali čuvene penale sa SP u Italiji 1990. protiv Argentine i Hadžibegićev promašaj?

– Čuveno! Selektor je voleo da se našali: po tome ga, čak i danas, pamte. Uvek je, kaže, šutirao „tamo”, dobro je to i tad učinio, ali… I Maradona je promašio na toj utakmici! Zanima vas da li je Faruk izvodio penale s nama na treningu? Nije…

Naravno, kad je prethodno pogodio… stavivši u poslednju liniju „neprobojnog” Vujačića?

– Uvek ulazim u utakmicu, dajući sto odsto, s namerom da odbranim gol. Ne bih u tome uspeo bez saigrača, takođe, na vrhunskom nivou. Bili smo kompaktni, svesni da smo za mnogo više od C divizije.

Igrali ste u tandemu sa Simićem, Šofrancem i Savićem. Šta vas savetuje, pre svega, as Atletiko Madrida?

– Stefan redovno ponavlja: „Samo mirno i siguran pas, ako može da se igra – može, ako ne može – nemoj da razmišljaš”. Eeee, zbog toga je Savić tu gde jeste, u sazvežđu. Šta je u fudbalu najteže? Igrati jednostavno.

Pretpostavljamo, Saviću i Jovetiću zatreperi srce kad vas vide, znajući da dolazite iz voljenog im Partizana?

– Stefan i Stevan – ljudine! Kao da se znamo čitav život, s njima o svemu možemo da pričamo.

„Tajming” da govorimo… o Partizanu. Bilo je teško kad niste igrali, ili, dobijali šansu na kašičicu?

– Ne bih se osvrtao i pričao na tu temu. Gledam na to kao na školu, nešto što je možda i trebalo da se dogodi. Uz napomenu: za vredan rad i veru… sve se vrati.

Izdanja među Sokolovima – ulaznica među 11 u Partizanu i tandem sa Svetozarom Markovićem?

– I Sveta je napredovao u inostranstvu, slažem se sa sudom šefa Stanojevića – bio naš najbolji igrač. Već smo se upoznali, sve bolje delujemo.

Stanojević i za vas tvrdi da ste pravi?

– Hvala, nadam se da ću da opravdam komplimente.

 Na šta vam trener skreće pažnju?

– Da čuvam poziciju, ne izlazim puno. Siguran pas, dobar skok…

Partizanova odbrana 570 minuta nije primila gol, dokle mislite tako da terate?

– Ja… neću ni na tu temu, da se, ne daj Bože, nešto ne poremeti. Utakmicu po utakmicu.

Konkurencija na štoperskoj poziciji je jaka, tu su i Ostojić, Banjak… međutim, među vama vlada idila?

– Veliki je klub Partizan, svako čeka šansu. Videćemo… Na meni je da se svakodnevno dokazujem.

Hoće li da bude i golova: često ste u prilici pred protivničkom mrežom?

– Još sanjam prvenac u Partizanu. Zašto ga nema? E, možda baš iz te preterane želje lopta i neće u gol. Videćemo, možda uđe kad bude trebalo.

Crvena zvezda neće da se izvuče u sledećem derbiju?

– Ostavićemo to… da vidimo.

Boli minus devet u odnosu na komšije?

– Dok god postoji matematička šansa… borićemo se. Možda i nije sve do nas, možda i jeste…

Bar da zapevate: „Kup je naš”?

– Želim trofej s Partizanom!

IZDVOJENO – VANESA I „ČETIRI STRANE SVETA”

– Najteži Partizanov igrač za čuvanje? Suma! Niskog težišta, ne odgovara visokima. Sadik? Bio je nepredvidiv.

– Nedostaje mi Pešukić! Na „Teleoptiku”, PerišaRajko Brežančić i ja bili smo cimeri. Neka ide negde da igra, bolje nego da sedi ovde.

– Serhio Ramos Tijago Silva – svetski štoperi po mom ukusu! Kažete, isto kao Sveti? To onda ne valja. Ranije? FerdinandNestaMaldini

– Ovde, u Beleku, cimer sam sa Aleksandrom Šćekićem. Da, crnogorska veza. Hit u sobi: Vanesa Šokčić i „Četiri strane sveta”.

Tekst preuzet sa portala Sportski žurnal