Sinoć je Pionir ponovo bio ono što Beogradska arena nikada neće moći da bude — i to kažem sa svom ljubavlju prema Areni. Ali atmosfera u Pioniru, onaj lonac u kome 7.000 grla pojede protivnika pre nego što ovaj izađe sa parketa, ne može se projektovati, platiti ni iscenirati. To je Pionir. I to su Grobari.

Zašto atmosfera u Pioniru protiv Bešiktaša deluje drugačije nego u Areni
Postoji fizički razlog koji nema veze sa nostalgijom. Beogradska arena je veća, lepša, ekonomski isplativija i ima lože — a upravo u tim ložama leži deo odgovora. U Pioniru lože ne postoje. Nema VIP sektora, nema mesta sa kog možeš da posmatraš sa distance. Sve je u istom loncu, na istoj temperaturi. Kada 7.000 ljudi urla u dvorani koja nije projektovana za toliki zvuk, udar dolazi sa svih strana.
U Areni gost vidi spektakl i pomisli: “Lepo, ali mogu da igram”. U Pioniru gost vidi nešto što ne razume — i to ga destabilizuje.
Grobari su u Pioniru stvorili atmosferu koju Bešiktaš nije mogao da izdrži
Bešiktaš je u Pionir ušao kao favorit. Dva dana ranije savladao je Real Madrid u Istanbulu, imao je formu, imao je samopouzdanje. Izašao je kao tim koji ne zna šta ga je snašlo.
Partizan je bio oslabljen — bez nekoliko važnih igrača, sa rotacijom koja je na papiru izgledala tanko. Pa ipak, došla je sedma evroligaška pobeda ove sezone. Nije to dobijeno kvalitetom pojedinaca, nego nečim što se ne vidi u statistici. U trećoj deonici dvorana je eksplodirala, tribine su se tresle, i u tom trenutku Bešiktaš je prestao da igra košarku kakvu zna.
Gostujući trener, nekadašnji strateg Crvene zvezde i aktuelni selektor Srbije, posle meča je priznao da je njegov tim pojeo Pionir — i dobio gromoglasne aplauze domaće publike. Retko se to čuje od protivničke klupe bez ironije.
Da li je atmosfera u Pioniru bolja od Arene — i igrači su podeljeni
Ovo je deo koji me najviše zanima, jer nije istina da svi igrači vole Pionir. Njihova mišljenja su podeljena — neki kažu da je Arena bolja, veća, spektakularnija, sa “morem crno-belih šalova”. Drugi tvrde da je Pionir nešto drugo: intimniji, glasniji, luđi, i da protivniku tu nikada nije prijatno. Treći ne mogu da izaberu.
Ta podela je iskrena i logična. Strancima koji su navikli na velike evropske dvorane Arena deluje poznato. Onima koji su odrasli sa mitom o Pioniru, ili koji su tu proveli ključne trenutke karijere, Pionir je nešto više od dvorane. Ne mogu da izaberem umesto njih. Ali mogu da kažem šta je sinoć bilo jasno: bez obzira na to šta igrači misle privatno, u Pioniru se dešava nešto što Arena ne može da reprodukuje.
Pionir je mit, Arena je nužnost — gde Partizan treba da igra?
I tu dolazimo do tenzije koju niko od onih koji slave sinoćnu atmosferu ne želi da prizna. Pionir je sinoć bio magija — ali Pionir je magija upravo zato što nije svakodnevica. Da Partizan igra sve evroligaške utakmice u maloj dvorani, magija bi se istrošila za sezonu. Posebnost Pionira hrani se retkošću.
Arena, sa druge strane, nije samo ekonomska nužnost. To je realnost kluba koji ima 20.000 navijača koji žele da dođu, koji mora da plati igrače kakve plaća, koji mora da zadrži mesto u elitnom takmičenju. Ne možete da vodite evroligaški klub na 7.000 mesta — ne dugoročno.
Ali sinoć, na jednu noć, Partizan je pokazao da postoji nešto što novac ne može da kupi. To je ono što navijači nose u sebi decenijama, ono što se prenosi sa generacije na generaciju, ono što stranci ne mogu da nauče iz skauting izveštaja.
Atmosfera u Pioniru bila je sinoć više od nostalgije — bila je oružje
Posle toliko godina praćenja Partizana, naučio sam da razlika između Pionira i Arene nije u broju mesta — nego u onome što se dešava u glavi protivnika kada uđe u malu dvoranu. To nije mistika za navijače. To je taktička prednost.
I zato kažem: sinoć su Grobari još jednom dokazali da su najbolji navijači na svetu. Ne zato što sam pristrasan — nego zato što je i protivnički trener to priznao. To nije navijačka romantika, to je činjenica. Ne znam da li će ovo biti jedina evroligaška utakmica u Pioniru ove sezone, ali jedno nije sporno: Grobari su ostali najjači adut Partizana.
Navijači koji su bili na tribinama imaju utisak iz prve ruke kao i ja pa zato ih i pitam — kakav je bio njihov osećaj kada je dvorana eksplodirala u trećoj deonici? Voleo bih da čujem.