
Partizan je pobedio Bešiktaš 91:87 posle produžetka i vratio se na pozitivan evroligaški bilans 7-6, ali brojke ne objašnjavaju celu noć. U Pioniru se vratila ona vrsta energije koja se ne meri samo kapacitetom dvorane: pritisak sa tribina i osećaj da jedan dobar potez može da pokrene lavinu. Ipak, pobedu nisu doneli samo decibeli. Doneli su je Kajl Olman, Karlik Džons i Alesandro Pajola, u meču u kojem je Partizan najpre izgradio deset poena prednosti, zatim je prosuo, pa pokazao dovoljno hladnoće da ne prospe i sve ostalo.
Pionir je pokrenuo Partizan, Pajola i Olman dali pravac
Početak nije najavljivao slavlje. Bešiktaš je poveo 9:2, Partizan se mučio da napravi kontinuitet u napadu, a utakmica je počela da se menja tek ulaskom Pajole i Olmana. Italijan je doneo agresivnost, kontrolu i trojku uz zvuk sirene za 41:41, dok je Olman napao prostor koji su gosti ostavljali i vratio energiju ekipi.
Treća četvrtina već je ličila na stari Pionir. Dobar potez na parketu pojačavao je tribine, a reakcija tribina gurala je igrače u sledeću odbranu. To jeste Partizanova prednost koju Arena, ma koliko velika bila, ne može uvek da proizvede na isti način.
Ali granica mora da postoji. Baklje i začepljeni prolazi nisu deo košarkaške magije, nego rizik i mogući račun za klub. Buka je prednost. Sve što ugrožava bezbednost ili Partizanu donosi kaznu nije navijačka pomoć, ma koliko slika delovala moćno.
Olmanova utakmica sezone stigla je kada je falilo ljudi
Partizan je u meč ušao bez Lamara Stivensa, Luke Vildoze, Itana Tompsona i Dereka Vilisa. U takvom sastavu nije bilo dovoljno da standardni nosioci odrade svoj deo posla – bio je potreban neko iz drugog plana. Olman je prihvatio tu ulogu.
Završio je utakmicu sa 18 poena, ali njegov značaj nije stao u zbir. Kada je Bešiktaš nadoknadio deset poena minusa i izborio produžetak, Olman je trojkom i slobodnim bacanjima vratio kontrolu Partizanu. Nije paničio posle propuštene prilike u regularnom delu i nije bežao od lopte.
Ovo jeste signal da crno-beli u njemu mogu da dobiju još jednu ozbiljnu opciju. Nije dokaz da je svaka dilema oko njegove uloge rešena. Jedna velika utakmica otvara vrata, ali kontinuitet određuje koliko će dugo ostati otvorena.
Karlik je preživeo blokadu i završio posao
Karlik Džons je mogao da ostane upamćen po poslednjem napadu regularnog dela, kada je njegov pokušaj pri rezultatu 77:77 izblokiran. Umesto toga, produžetak je pretvorio u još jednu potvrdu zašto lopta u presudnim trenucima završava kod njega.
Prodorima je odbijao nalete Bešiktaša, a košem uz faul u završnici zaključao pobedu. Meč je završio sa 21 poenom, dok su važnu podršku pružili Pajola sa 12 poena i osam asistencija i povratnik Kevarijus Hejs sa 14 poena. Ovo nije bila pobeda jednog igrača, ali je Karlik bio čovek koji je povukao poslednju liniju.
Deset poena prednosti ne sme da nestane iz analize
Slavlje ne treba da sakrije četvrtu četvrtinu. Posle Marinkovićeve trojke za 71:61 delovalo je da Partizan ima meč u rukama, a onda je napad praktično stao. Bešiktaš je preko Lonija Vokera smanjivao razliku, izjednačio posle ofanzivnih skokova i naterao domaćina da spas traži u dodatnih pet minuta.
Takvi prazni minuti su problem koji Pionir ne može svaki put da pokrije. Protiv Bešiktaša su Olman i Karlik pronašli rešenje. Protiv nekog drugog rivala možda neće biti dodatne prilike.
Zato je ovo pobeda za pamćenje, ali ne i za samozavaravanje. Partizan je dobio važan rezultat, pozitivan skor i još jednog igrača koji je pokazao da može da ponese odgovornost. Pionir je potvrdio da njegova magija nije muzejski eksponat. Ipak, najvrednija je onda kada podigne tim – ne kada mora da ga spasava od sopstvenih praznih minuta