Karlik Džons: Otac postao najvatreniji navijač Partizana – Počeo je da skače sa Grobarima

Ništa, ništa… A onda – sve! I posle svega – smeh.

Tako su, nasmejani, košakaši Partizana završili 2024. godinu. Nekako su iščupali pobedu protiv Cedevita Olimpije. Slavili u završnici kakve su obično ranije tokom sezone gubili, što samo daje još već značaj tom trijumfu. Razlog za još jače zadovoljstvo.

Ali, razgovor sa Karlikom Džonsom, jednim od junaka te velike pobede, čovekom koji je ubacio veoma važnu trojku za izjednačenje u samom finišu meča, ipak nismo krenuli odatle. Vratili smo se nekoliko dana unazad. Na scenu gde je, baš na istom tom mestu gde je on sada stajao, bio njegov otac. Sa suzama u očima gledao naslednika koji je u TV kameru iznosio utisike posle fantastične pobede nad Fenerbahčeom…

Koliko je Džons senior u tom trenutku bio ponosan, toliko se isto osećanje jasno čitalo sa lica Juniora, kada smo ga na tu scenu podsetili.

„Mnogo mi je značilo što je bio tu, prešao veliki put da bi me video kako igram. Uvek je uz mene, na svakom koraku mog putovanja“, pričao je Karlik Džons za Meridian sport.

Istim glasom, punim ponosa, nastavio je priču…

„Nikada pre nije bio ovde. Nikada me nije gledao uživao kako igram Evroligu. Pokušao sam da mu objasnim da je ovo nešto potpuno drugačije, da ovakvu atmosferu nikada pre nije video, niti će videti bilo gde drugde. Znam da je bio veoma uzbuđen zbog toga.“

Vratio je film na jedan detalj sa tog meča protiv Fenerbahčea…

„U jednom trenutku sam bio na klupi, pogledao kao njegovom mestu i video da ne sedi – već da je počeo da skače sa navijačima, da peva sa njima. Siguran sam da je uživao. Kada je odlazio kući, rekao je da ne može da dočeka da ponovo dođe. Lepo iskustvo za njega. Srećan sam što je mogao ovako nešto da doživi. Za mene je to nešto ogromno. I mama je bila tu. Imam veliku podršku roditelja i drago mi je što su bili u mogućnosti da dožive isto što ja živim ovde.

Kako je i sam rekao – ovo je bio prvi put da su ga roditelji gledali kako igra Evroligu. Jednostavno, nikada pre nije igrao u tom takmičenju. Sada, posle nekoliko meseci, gde može da postavi Evroligu u svom dosadašnjem iskustvu?

Morao bih da kažem u top tri. Ipak su Olimpijske igre bile nešto posebno za mene, odrastao sam gledajući ih. Da, sanjao sam NBA, ali sam znao da ću u nekom trenutku u tome i uspeti, ali Igre su bile verovatno poslednje na šta sam mogao da pomislim da ću zapravo da ostvarim.“

Južni Sudan je doveo do četvrtfinala Olimpijskih igara u Parizu. Gledali smo ga čak i u duelu protiv Srbije u Lilu.

„Tako da, Olimpijske igre, NBA, sada Evroliga. Tako bih rangirao“, kaže Džons.  

Uz dodatak…

„Ali, ova atmosfera ovde… Ne postoji ništa kao što je ovo. Čak i na gostovanjima. Ponavaljam, ne postoji ništa! Uživam u prvoj sezoni ovde.“

Utakmicom u Evroligi, u toj čuvenoj atmosferi, otvoriće Novu godinu. Već 3. januara u Beogradsku arenu dolazi Makabi.

U prvom meču smo pobedili. Makabi je igrao odlično, ali i mi smo, posebno u odbrani. Dobro je što ću igrati protiv nekadašnjeg saigrača, Marijela Šejoka. Uvek uživam da igram protiv njega.“

Pričao je i o tom meču protiv Cedevita Olimpije. Odlici velikih timova da dobijaju utakmice i u kojima su igrali loše. A Partizan većim delom tog meča nije delovao dobro.

„Bilo je teško. Kasno smo probudili, ali ipak na vreme da dođemo do pobede. Nikome od nas se ne dopada kako smo igrali u prvom poluvremenu. Ali, skupili smo se, nastavili da se borimo do kraja, došli do pobede. Ostali smo pozitivni, držali se onoga što jesmo. Naravno da ovo nije bila naša najbolja utakmica, ali važno je da smo uspeli da se vratimo, da uradimo ono što je trebalo.“

Šta je bio problem? Možda umor, nije delovalo da su izašli na teren sa pravom energijom. Karlik na to kaže…

„Da, ceo tim nije ušao u meč sa dovoljno energije. Možda smo bili i previše opušteni. Ne znam zašto, ali energija nije bila prava. Srećom, navijači su nas na vreme podigli. Nije bila lepa, ali pobeda je pobeda.“

O tom šutu za tri kojim je doneo poravnanje 20 sekundi pre kraja, odškrinuo Partizanu vrata pobede, Karlik je rekao…

Kao i uvek, verovao sam. Živim za te trenutke. Rekao sam sebi da ću da šutiram… To sam i uradio. Uzimam takve šuteve. Moje samopouzdanje ne ide nigde bez obzira na sve, bez obzira koliko puta sam pogodio, koliko promašio. Nastaviću da šutiram.“

Nije bilo dovoljno da „samo“ on pogodi tu trojku za pobedu, da Braun preseče napad, Bonga pokupi tu loptu, prosledi je Vašingtonu, koji je pogodio iz kontre. Morali su da sačekaju i da Cedevita Olimpija promaši dva šuta za pobedu. Šta je u tim trenucima u glavama, pitamo. Osmeh je prethodio odgovoru…

„Bili su blizu. U tom trenutku sam bio na klupi. Prvi šut se odbio od obruča pravo u ruke momka koji je stajao u ćošku. Samo sam vikao sa klupe. Ali promašio je…“

Uz mešavinu uzdaha i osmeha, zaključio je…

Ponekad jednostavno moraš da preživiš takve trenutke.”

Partizan je preživeo. Pobedom se oprostio od 2024. Sa mnogo lepih želja čeka Novu godinu.

Originalni članak: Meridian sport.rs

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *