Kako se Željko zaljubio u Partizan i koju ”manicu” ima?

Kako je i najavljeno, na RTS je sinoć emitovana prva od tri epizode dokumentarnog filma o Partizanovom putu ka evropskoj tituli 1992. godine.

U subotu, 16. aprila, navršilo se tačno 30 godina od Partizanovog osvajanja titule prvaka Evrope, a tim povodom na RTS je, u saradnji sa ”Videostrojem” počelo emitovanje trodelnog dokumentarnog filma pod nazivom ”Nemojte se ljutiti što sam zaćutao za trenutak”, kao podsećanje na komentar Dragana Nikitovića u trenucima kada je Saša Đorđević pogodio odlučujuću trojku u finalu protiv Huventuda u Istanbulu za konačnih 71:70 za Partizan.

Prva epizoda filma nosi naziv ”Ja sam Partizan” i u svom uvodnom delu sadrži Obradovićevo podsećanje na njegove košarkaške početke u njegovom rodnom Čačku, gde su mu uzori bili Radmilo Mišović i Dragan Kićanović.

Centralna radnja ovog filma dešava se u sali OŠ ”20. oktobar” na Novom Beogradu, gde je svoje sagovornike dočekivao Bogdan Diklić naš proslavljeni glumac, veliki navijač Partizana i višedecenijski prijatelj trenera crno-belih Željka Obradovića.

 ”Željko ima samo jednu ‘manicu’. On mora da pobedi u svemu, u tabliću, stonom tenisu, mora da pobedi u nekom basketu, imao sam čast i priliku da igram jedan na jedan sa njim. Želeo sam samo da mu dam jedan koš, jer sam znao da će i taj jedan koš da ga boli”, otkrio je Diklić.

”To je drugarstvo koje traje od osamdeset i neke godine. S druge strane, on je veliki umetnik, koji je moj život učinio bogatijim”, rekao je Željko o Dikliću.

Između ostalog, najtrofejniji evropski trener otkrio je i kako se zaljubio u Partizan i njegove navijače.

”Sećam se kad sam igrao u Borcu, došao sam jednu utakmicu da gledam u Hali sportova. Video sam taj naboj i te neverovatne navijače. Partizan je poseban po svemu tome što se izdešavalo da bude avangarda u svakom smislu i što su navijači Partizana jedinstveni. Ta odanost koju imaju navijači Partizana je nešto neverovatno”, rekao je Obradović.

U filmu su govorili i Duško Vujošević, Saša Đorđević, Predrag Danilović, Nikola Lončar, Mlađan Šilobad, Zoran Stevanović, Vlada Dragutinović, Slaviša Koprivica, novinar Vlada Stanković…

”Ja sam više zarađivao u Borcu iz Čačka, nego kada sam prešao u Partizan. Ali to tada nije bilo bitno”, prisetio se Obradović.

”Duh vremena je bio drukčiji i više je prijao košarci. Igrači su znali da ostaju u domaćoj ligi do 28. godine, a ne kao danas da se trguje sa decom od 15 godina, da ne govorim o ovima od 18 koji već idu u NBA.

Ja sam košarku još više voleo tada, potpuno sam joj bio posvećen, želeo da kompenzujem to što nisam postao igrač. Pogotovo sam voleo rad sa mladim igračima, na primer da se korigujem šut Đorđeviću kome nije išao šut, pa sa Danilovićem, zatim sa Divcem sam voleo da radim, a koliko je on voleo, to je druga stvar”, ispričao je Duško Vujošević.

A o Obradoviću…

”Ličnost je uvek bio, nije moglo sa njim da se sprda. Svlačionica je nezgodno mesto, ima tu raznih komentara, ali on je uvek imao svoju auru gde nije smelo da se ulazi”, otkrio je Vujošević koji je bio trener Obradoviću krajem osamdesetih u Partizanu.

Druga epizoda emitovaće se 24. aprila u 17.30 na RTS 1 i ima naziv “Srpske brigade iz Fuenlabrade”.

Epizoda 3 nosi naziv “Tri poena, tri poena…”, a termin emitovanja je nedelja, 1. maj, RTS 1 u 17.30.

Originalni članak Sportske net