Svakog jutra zajedno sumiramo sve što je važno u Partizanovom univerzumu – iz prethodnih 24 sata. Kratko, jasno i sa stavom. Ovo je naš način da dan počnemo onako kako dolikuje – uz Partizan!

Piše: Volimpartizan.rs
Jutro posle 25. juna pokazuje Partizan onakvim kakav zaista jeste — širok, nemiran i nemoguć da stane u jednu vest. To se najbolje videlo po jučerašnjim temama, jer smo u istom danu imali i košarkaški ton preispitivanja, i fudbalsku priču o deci kluba, i realnost Saše Ilića, i novog centarfora pod reflektorom, i rukometni pogled ka Evropi.
Najviše cenim baš ovakve dane. Ne zbog količine objava, nego zato što tada klub diše punim plućima i kroz sport, i kroz emociju, i kroz plan. Partizan je najveći kad ga ne svedemo na semafor.
Na ovom prvom jutarnjem preseku za 26. jun, jučerašnji dan može da se sabere u nekoliko jasnih tačaka:
- košarka je donela i nerv i toplinu;
- fudbal je otvorio priču o budućnosti i pripremama;
- rukomet je podsetio da Evropa ne priznaje uspomene.
Jutro posle 25. juna u košarci: Penjarojin ton i Bogdanova poruka
Košarkaški deo dana otvorila je izjava trenera u tekstu Penjaroja: „Ljudi se sad usuđuju da sve dovode u pitanje”. Neću od jednog naslova da pravim čitavu filozofiju sezone, ali ton te rečenice nije beznačajan. Kada se u Partizanu dođe do faze u kojoj se “sve dovodi u pitanje”, onda više ne pričamo samo o utisku, nego o klupskoj klimi koju i trener oseća.
Druga košarkaška tema bila je potpuno drugačije boje, možda baš zato i važna: Bogdanova dirljiva poruka penzioneru Veselom: „Brate Srbine, grobare…”. To nije vest koja menja tabelu, ali jeste vest koja čuva ono što navijači često potcene — odnos, pamćenje i trag koji ljudi ostave jedni na drugima. U danu punom analiza, takve poruke vrate meru.
Jutro posle 25. juna u omladinskom pogonu: potpisi koji moraju da znače više od fotografije
U tekstu Janačković i Marinković profesionalci priča nije samo u tome da su dvojica omladinaca potpisala profesionalne ugovore. Priča je u pitanju da li Partizan zaista zna šta radi sa svojom decom kada ih uvede u seniorski prostor.
Tu sam prilično tvrd: ko Partizan svodi samo na dovođenje gotovih igrača, promašuje pola klupske suštine. Profesionalni ugovor je početak, ne orden. A u Humskoj smo previše puta gledali kako se mladi igrač prvo predstavi kao budućnost, pa zatim nestane iz glavnog kadra čim krene prva nervoza.
Jutro posle 25. juna uz Sašu Ilića i zemunski media day
Juče smo imali i autorski osvrt Lični stav: Saša Ilić je rekao ono što klub konačno mora da čuje i reaguje. Meni je tu i dalje najvažnije što je iz cele priče izvučena suština, a ne dekor: kada Saša Ilić govori mirno, to ne znači da priča mekano. Naprotiv, ponekad je najveća kritika upravo ona izrečena bez galame.
Tu sliku je dopunio i izveštaj „Media day” u Zemunu: Ekipa u subotu putuje u Sloveniju (VIDEO, FOTO GALERIJA). Taj tekst je važan jer spušta priču na teren i raspored: manje apstrakcije, više ritma priprema. Kada spojite Ilićeve reči i odlazak ekipe u Sloveniju, dobijate dosta jasnu sliku gde se Partizan trenutno nalazi — između planiranja i prvih pravih provera.
Jutro posle 25. juna uz Erika Kojzeka i teret poređenja pre prvog ispita
Tekst Erik Kojzek: Video sam da me porede sa Halandom prirodno vuče pažnju već u naslovu. Ali meni je zanimljiviji sam mehanizam oko takvih poređenja nego poređenje samo po sebi. Novi centarfor u Partizanu vrlo brzo dobije teret koji nije sam birao, a onda se meri kroz šalu, euforiju i očekivanje pre nego što ozbiljno pipne loptu u takmičarskom ritmu.
To je dobar primer kako Partizan ume da napravi pritisak i pre prve utakmice. Nekome je to deo velike scene, meni je često znak da navijači i okolina prebrzo traže gotov odgovor. A nijedan napadač ne postaje dobar zato što je dobro upoređen.
Jutro posle 25. juna pred rukometnu Evropu i žreb koji ne trpi romantiku
Rukomet je doneo evropski ugao kroz tekst Rukometaši u četvrtom šeširu uoči žreba Lige šampiona. Rukomet pratim manje intenzivno od fudbala i košarke, pa bih tu uvek radije čuo i ljude koji su dublje u evropskoj priči, ali jedna stvar je jasna i bez velikog mudrovanja: povratak u elitu lepo zvuči, a četvrti šešir odmah podseti koliko je ta elita ozbiljna.
Baš zato mi je ta vest bila važna u okviru celog dana. Pokazuje da Partizan nije živa tema samo kada se priča o fudbalu i košarci. I još nešto: Evropa vas uvek vrati na realnu meru, bez obzira na ime koje nosite.
Posle ovakvog dana ostaje mi jedno sasvim konkretno pitanje za ljude koji zaista prate celo sportsko društvo, ne samo prvi tim fudbalera: koja od jučerašnjih tema vam deluje kao najvažniji signal za jul? Meni se stalno vraćaju omladinci i Sašina realnost, jer bez te dve stvari Partizan teško može da se sastavi iznutra. Ali rukometni žreb i Penjarojin ton nisu sitnice, a košarkaški emotivni oproštaji umeju da kažu više o klupskoj kulturi nego tri konferencije zajedno. To me baš zanima.
Uživajte uz Volimpartizan i jutarnju kafu.
PARTIZAN JE VIŠE OD REZULTATA – TO JE STANJE SVESTI.
VOLIMPARTIZAN.RS – više od vesti.
Ako želite da pomognete da naš sajt ostane nezavisan, brz i posvećen samo Partizanu, možete to učiniti donacijom putem PayPal-a. Svaka podrška znači da možemo još jače i istrajnije – uz naš klub.
Dinarski račun kod Yettel banke: 115-0381638123518-11
DONIRAJ I PODRŽI
RAD PORTALA
Ukoliko želiš da podržiš nezavisni rad portala Volimpartizan.rs , možeš to učiniti donacijom. Svaka podrška znači. Hvala ti što si uz nas.
PayPal donacija
paypal.me/volimpartizan