Imamo čast i zadovoljstvo da razgovaramo sa bivšim Partizanovim bekom i reprezentativcem Jugoslavije, Nikolom Lončarom.
1. Po čemu Nikola Lončar, tada 17-ogodišnjak pamti leto 1989. godine?
Srebrna medalja na Evropskom kadetskom prvenstvu sa reprezantacijom Jugoslavije i naravno prelazak u Partizan!
2. Onda su usledile dve sezone bez trofeja, ti si kao veoma mlad igrač, uglavnom trenirao, učio, čekao šansu sa klupe? Prvo smo 1989/90. sa trenerima Suslom i Rebom bili osmi, zatim sa Vujoševićem i povratnikom Paspaljem izgubili finale 1991. godine? Kako su prolazili prvi beogradski dani tada mladog Kragujevčanina?
Prolazili su veoma brzo i radno. Imao sam priliku da treniram i igram sa velikim igračima i da naučim dosta od njih. Bila je to velika promena za mene i dosta sam napredovao kao igrač.
3. A onda istorijska 1992. godina. Nikola Lončar kod trenera Obradovića već dobija veću ulogu i ostaje upisan u istoriju kao osvajač Kupa šampiona sa Partizanom. Po čemu pamtiš tu godinu, sankcije, igranje utakmica u Fuanlabradi, pobedu na Fajnal foru?
Po svemu tome!!! Godina je počela sa dolaskom Željka za trenera i to je za mene bila velika radost. Igrao sam sa njim pre toga i dosta dobro smo se poznavali. Pored svih poteškoća uspeli smo da osvojimo sve te godine. Nije bilo lako putovati tokom cele godine ali kad se pobedjuje sve je nekako lakše. Nezaboravna godina u mom životu!
4. Svi pamte Saletovu trojku, a o Nikolinoj trojci malo ko priča. Dvadeset dana posle Istanbula, prva utakmica finala plej ofa, Partizan zgazio Zvezdu 20-ak razlike. U poslednjoj sekundi Nikola Lončar pogodio trojku sa istog mesta, na isti način, kao Đorđević u Istanbulu. Jedino što je umesto Tomasa Đofreze s druge strane bio Dejan Tomašević. Jesi li tada namerno izveo tu poslednju akciju, kao neki omaž Saletovoj trojci? Publika je bila u delirijumu zbog tog poteza?
Saletova trojka je najvažnija u istoriji Partizana a možda i jedna od najvaznijih u istoriji srpske košarke. Ja sam samo pokušao da imitiram Saleta i pošlo mi je za rukom. Utakmica je već bila odlučena.
5. U leto 1992. godine Danilović i Đorđević odlaze u Italiju, kao novajlije stižu Slađan Stojković i Gavrilo Pajović. Nikola Lončar postaje jedan od nosilaca igre, ali titula izmiče, Zvezda dobija finale 3-2 ? Trener Željko Obradović nije odbranio titulu šampiona, a isti ishod je bio i sledeće sezone sa Lukajićem? Kako pamtiš te dve ratne godine?
Pamtim kao veliki neuspeh i veliko licno razočarenje. Bile su ratne godine ali mi smo samo mislili na košarku i nove pobede. Zvezda je imala jak i iskusan tim a mi smo ostali bez naših najboljih igrača.Nismo uspeli te ponovimo uspehe iz predhodnih godina.
Zvezda je bila bolja i zasluzeno osvojila obe titule.Razočarali smo i naše navijače.Mislim da smo zahvaljujuci tim izgubljenim titulama dosta naučili i kasnije je nekoliko nas iz te generacije uzelo više medalja sa našom reprezentacijom.
6. Tvoja poslednja sezona u Partizanu je 1994/95, već si neprikosnoveni lider tima, Partizan je šampion. Onda odlaziš u Španiju u Real Madrid kod trenera Obradovića. Zatim se nižu veliki klubovi, Vareze, Huventud, PSŽ Bože Maljkovića, Makabi, Estudijantes? Neki komentar o tim godinama i klubovima?
Posle osvojene duple krune otisao sam iz Partizana u Real, Željko me je odveo. To je bio veliki izazov za mene kao i svi klubovi u kojima sam igrao kasnije. Imao sam dobru inostranu karijeru i igrao sam u dobrim klubovima. Real je bila velika promena za mene. Nisam ispunio očekivanja, imao sam dosta oscilacija u igri i nisam zadovolji ni ljude u klubu ni sebe. Odlazak je bio više nego očekivan. Sledeća sezona u Varezeu je bila za mene možda i najbolja. Bilo je uspešno, tu sam potvrdio svoj kvalitet kao dobar napadač, što mi je dosta pomoglo u nalaženju novog kluba. Dobio sam poziv od Bože Maljkovića i PSG-a. Tu sam imao dobru godinu, ali bez klupskog uspeha. To me je odvelo na viši košarkaški nivo, u Makabi. Odlično sam počeo, ali posle par meseci su došle loše igre i dobio sam očekivani i opravdani otkaz. Ipak, nisam dugo čekao na novi ugovor. Javio mi se Huventud i potpisao sam za njih do kraja te sezone. Posle toga sam imao jedan loš period u karijeri i on je trajao sve do potpisivanja za Breogan iz Luga i kasnije za Estudijantes, gde sam igrao možda najbolju košarku u karijeri.
7. Uvek si isticao, da ti je velika čast igranje za reprezentaciju. Osvojio si dosta medalja. Zlato i bronza sa Evropskih prvenstava 97 i 99, Svetsko zlato 98, srebro sa Olimpijade 96. Kažu da si neprikosnoven bio kada je atmosfera u timu u pitanju. Možeš li da ispričaš neku anegdotu iz tog perioda?
Uvek je atmosfera bila bitna u svakoj velikoj ekipi i naša reprezentacija je to bila kao što je i sadašnja reprezentacija. Anegdota je bilo milion, lepih i manje lepih……
8. Čime se danas bavi Nikola Lončar? Španija, Kragujevac, Beograd?
TV komentator na televiziji Movistar+ za ACB ligu,Euro ligu i NBA. Predsednik KKK Radnički (na daljinu). Živim u Madridu(Spanija).
9. Poruka za decu koja počinju da treniraju neki sport.
Da veruju u sebe i svoje snove. Sigurno će se neki od njih ostvariti. Da vredno treniraju i slušaju svoje trenere i da budu dobri djaci!!!
10. Poruka za navijače Partizana.
Jasno i glasno: NAJBOLJI NAVIJAČI NA SVETU
Ajmo crno beli…

Velika zahvalnost Nikoli Lončaru na izdvojenom bremenu za naš portal.