Mihajlo Ilić najavljuje uspešan drugi deo šampionata crno-belih

Crno-bela radionica za talente već godinama unazad pravi izvanredne defanzivce koje su prvo činili stubove odbrane Partizana, a kasnije i reprezentacije Srbije poput Nikole Milenkovića i Strahinje Pavlovića.
Novi biser Parnog valjka stasao je u aktuelnoj sezoni – mladi štoper Mihajlo Ilić. Jagodinac je zacementirao mesto u startnih 11, a njegove partije nisu promakle ni selektoru Draganu Stojkoviću, pa se dva puta našao na spisku državnog tima.
Koliko poverenje Igor Duljaj ima u budućnosti srpskog fudbala svedoči činjenica da je propustio samo jedan meč u jesenjem delu prvenstva i to samo kad zbog kartona nije mogao da igra.
Mihajlo Ilić se vratio na početak i podelio kako je vrednim i napornim koracima stigao do crno-bele odore:
– Počeo sam da treniram u školi fudbala Junior u Jagodini sa šest godina. Tada smo igrali u malom balonu, bilo nas je tridesetak u grupi gde smo se razvijali. Kasnije sam prešao u Jagodinu 2010, gde sam proveo dve godine, nakon čega sam otišao u kamp Partizana, posle kojeg je usledio poziv iz Humske. Naravno, i pre nego što sam počeo da treniram, šutirao sam loptu po školskim dvorištima i vrtićima, kasnije i sa porodicom, sestra je branila, a tata i ja igrali.
Zašto ste se opredelili baš za fudbal i da li ste od nekog iz porodice nasledili talenat?
– Otac i deda su mi se bavili fudbalom. Ali, od malih nogu sam zavoleo najpopularniji sport, još kad je Jagodina igrala Super ligu. Išao sam na stadion i pratio utakmice. Čak sam nekoliko puta došao u Beograd kako bih bodrio Partizan.
Kako vam je bilo na početku u mlađim kategorijama crno-belih?
– Kad sam tek došao bilo mi je naporno zato što sam dva puta nedeljno putovao iz Jagodine i vikendom na utakmice, sve dok nisam završio srednju školu i konačno se preselio u Beograd. Sjajno sam se uklopio, imali smo odličnu generaciju i trenere kroz čitavu omladinsku školu, pa do dana kad me je pozvao Aleksandar Stanojević da se priključim seniorima.
U ovoj sezoni ste izborili mesto u startnih 11, koliko vam to kao mladom igrači znači?
– Živeo sam za to da jednog dana postanem standardan prvotimac Partizana i na sreću mi se to ostvarilo. Iz utakmice u utakmicu se sve bolje osećam i od duela sa TSC-om na premijeri, pa do danas smatram da sam mnogo iskusniji.
Da li ste zadovoljni jesenjim delom sezone?
– Generalno jesam. Imali smo veliku seriju pobeda, ali za mene je važnije što smo vezali šest mečeva bez primljenog gola, jer je to zadatak nas u poslednjoj liniji. Prvi smo, igramo dobro, ali imali smo oscilacija u Evropi, međutim, to se sve dešava u fudbalu, nije ni normalno da stalno pobeđujemo.
Da li ostaje žal za Evropom?
– Naravno! Evropska scena je drugačija i zahtevnija. Nismo imali dovoljno sreće, mada u tom periodu se nismo još uklopili i dovoljno upoznali. Kvalifikacije za Ligu konferencije su nekako brzo došle, neki nisu ni prošli pripreme i ispali smo rano. Međutim, maksimalno smo fokusirani na prvenstvo, spremamo se za svaki meč i nemamo obaveze između utakmica u šampionatu.
Kako izgleda rad sa trenerom Igorom Duljajem?
– Odnos je maksimalno profesionalan, svi daju sve od sebe. Igor nam je nametnuo takav ritam da svi moraju da se zalažu i trude na treninzima, što je normalno. Sve je kako bi trebalo da bude, što najbolje oslikava prvo mesto na tabeli. Kako radimo, tako i igramo.
Šta očekujete od prolećnog dela šampionata kad svi igrači prođu celokupne pripreme?
– Očekujem još bolji Partizan! Kad svi prođemo pripreme i bolje se uigramo neće biti problema. Naravno, biće teško zadržati prvo mesto, svaka utakmica je priča za sebe. Nadam se da ćemo se lepo „skockati” za prvo kolo nakon pauze.
Da li uspevate da se nosite sa pritiskom koji je u Partizanu uvek prisutan?
– Do ove sezone sam osećao tremu i pritisak pre izlaska na teren, međutim, kad samo vezao dve, tri, četiri utakmice, stekao sam neophodno samopouzdanje. Ali, igramo u Partizanu – najvećem klubu i normalno je da osećamo neku vrstu pritiska. Kako nosite crno-beli dres protivnik daje više od 100 odsto mogućnosti i to je samo veća odgovornost. Navikli smo se, radimo i živimo sa tim.
Kakav je bio osećaj kad ste postigli prvenac vredan trijumfa nad Čukaričkim pred skoro 8.000 navijača?
– Neverovatan osećaj! Sve se tako lepo namestilo da baš u tom trenutku postignem prvenac. Pre toga imao sam nekoliko velikih prilika, ali nije me htelo. Neki golovi su mi bili poništeni i dugo sam čekao da prvi put zatresam mrežu u dresu Partizana i došao je u baš lepom trenutku… u poslednjem minutu, za pobedu. Sigurno da se neću na tome zaustaviti i nadam se da će biti još mnogo golova.
Selektor Srbije Dragan Stojković vas je uporedio sa Markom Van Bastenom nakon vašeg gola protiv Čukaričkog. Da li ste u mlađim kategorijama igrali neku drugu poziciju pored štopera?
– Na početku sam igrao zadnjeg veznog. Na toj pozicija sam i debitovao kod Saleta Stanojevića. Ali, ja sam štoper to mi je primarno mesto na terenu. Nikad nisam igrao napadača.
Koliko vam starije kolege iz poslednje linije pomažu?
– Saničanin i Marković imaju mnogo iskustva, odavno su prošli sve ovo što ja prolazim i znači mi njihova podrška. Uvek imaju neki koristan savet i znaju šta nas čeka. Neke od prvenstvenih utakmica sam u ovoj sezoni odigrao prvi put, upoznao se sa terenima i protivničkim igračima, pa mi mnogo znače njihovi saveti, kao i golmana Aleksandra Jovanovića. Kad je teško i kad naiđe kriza tu su stariji da me poguraju.
VOLIM DA GLEDAM KK PARTIZAN
Da li posećujete utakmice KK Partizan?
– Volim da idem na košarku, kad god igramo Evroligu u Beogradu, a ne poklapaju nam se termini odem u arenu. Zaljubljenik sam u košarku, još pred punom halom… Osećam se kao da ja igram.
LjUBIMAC ALEN SMAILAGIĆ
Imate li ljubimca u timu Željka Obradovića?
– Izdvojio bih Alena Smailagića.
PRIŽELjKUJEM ATMOSFERU IZ ARENE NA STADIONU
Možete li da opišete atmosferu iz Beogradske arene?
– Neverovatno! Od početka kad se nadjača himna Evrolige, pa kad pogledam oko sebe 20.000 ljudi kako pevaju, skaču i atmosfera se zahuktava iz koša u koš… Samo priželjkujem da jednog dana tako bude i kod nas na stadionu.
Da li nadate većoj podršci na proleće, s obzirom na to da ste jesenji prvaci i imate priliku da se vratite na tron posle šest godina?
– Nadam se i verujem da će biti tako. Međutim, mi na gostovanjima imamo veliku podršku navijača, ali pun „JNA” ne može da se meri sa mečevima na strani.
UZORI RAMOS I MILITAO
Da li imate fudbalskog uzora?
– Od malih nogu pratim Serhija Ramosa, a u poslednje vreme Edera Militaoa. Izdvojio bi njih dvojicu, jer su pun pogodak za moju poziciju.
VOLEO BIH DA IGRAM U LAJPCIGU
U kom klubu biste voleli jednog dana da igrate?
– Pratim Bundesligu i u poslednje vreme mi se dopada Lajpcig.
Da niste fudbaler čime biste se bavili?
– Nisam razmišljao o tome, ali definitivno bih se bavio nekim drugim sportom, uz školu ili fakultet.
Omiljeni sportovi pored fudbala?
– Pratim košarku i tenis.
SERIJA „DECA ZLA”
Najdraži film i serija?
– Nedavno sam odgledao domaću seriju – „Deca zla” i ostavila mi je dobar utisak. Generalno, više volim da gledam filmove, ali ne mogu nijedan da izdvojim.
Kako provodite slobodno vreme i da li imate neki hobi?
– Nemam, uglavnom živim za fudbal. Najviše pratim utakmice, radnim danima evropska takmičenja, vikendom Super ligu, tako da u slobodno vreme gledam fudbal i volim da pročitam neku dobru knjigu.
Možete li da preporučite neko štivo?
– Trenutno čitam „Kaluđer koji je prodao svoj ferari”.
POHVALE ZA BAŽDARA
Ko vam je cimer?
– Samed Baždar, privatno smo dobri, svaki dan zajedno, sve pohvale za njega. Od prvog dana smo se Samed, Marko Milovanović i ja združili.
Da li imate ritual pred utakmicu?
– Pred svaki meč slušam pet, šest istih pesma.
Možete li da podelite jednu?
– Klinac – „Molitva”.
Originalni članak: Sportski žurnal.rs