Politička kampanja pred predsedničke izbore se zahuktava. U nju su uključeni i Partizanovci, sportisti i sportski radnici. Na jednoj strani, režim podržavaju Goran Grbović i Nikola Peković, na drugoj strani neoliberale personifikuje Duda Ivković.
Duda o Goranu nije govorio, ali Goran o Dudi jeste, u svojoj kolumni za espreso.rs
Prenosimo Grbin stav:
– Odjednom u šoku prepoznah bivšeg trenera košarkaške reprezentacije, i one stare i ove nove države, u političkoj emisiji gde iznosi svoje stavove i razmišljanja o budućnosti zemlje.
U taj mah kada sam shvatio da je to on, počeše da mi se mešaju java i san.
Pa, zar nije on, skoro probuđeni savesni građanin, marširao na čelu protestne kolone i davao potresne intervjue o nedovoljnoj brizi sadašnje vlasti za svoj narod?
Slušam njegovu tiradu o nelegalizovanoj kući i njegovim zaslugama i otporu koji je pružao svim vlastima, normalno prećutno jer je volontirao u korist svoje države i patriotskog čina vodeći našu reprezentaciju kroz trnovito bespuće kada su nas izbacivali iz hotela, sa aerodroma i kada nismo imali uslova da se košarkaški razvijamo pod sankcijama, on je uvek bio tu… da pomogne.
Znate kada vam se dogodi u snu onaj osećaj da hoćete da kažete nešto, a ne možete da izgovorite pa onda počinjete da vičete bez glasa?
U snu uskačem u studio i urlam stojeći ispred trofejnog golubara probajući da rasteram mavijane i tikire koje pušta pred široki auditorijum i lovim njegove preletače po kojima je poznat.
Pitam ga za sve ono ordenje i nagrade koje je dobio od svih vlasti kroz koje je prošao, prvo noseći crvene komunističke gaće kada je primao odlikovanja, i od toliko voljenih žutih i plavih i belih.
Kada si to, ostareli lave, prestao da volontiraš i koliko dugo si volontirao na čelu košarkaške struke Srbije?
Da li je to bilo u periodu saradnje s Menadžerom, kada ste delili to tvoje tobožnje volontiranje na ravne časti i kada ti neki igrači koji su sada u NBA nisu igrali za nacionalnu selekciju jer nisu sarađivali s vašom firmom, ili možda onda kada si nas uspešno vodio do sedmog, osmog, šesnaestog mesta u Evropi i nisi nas odveo na Olimpijske igre.
Kako si nas samo branio izjavama iz pečalbe – to si ti rekao – dok su nas posipali bombama i ko zna čime sve kad su se budući reprezentativci krili u skloništima, a ti uz buzuki i uzo kidisao na tadašnje neprijatelje pa kad je sve to prestalo, trk po orden da te slučajno ne zaborave.
Tvoja unikatna karijera koja je za pohvalu, tu računam lobiranje i oskarovsku glumu, što na terenu, što van njega, optočena je ordenjima svih vlasti, i nikada se nisi bunio sve do sada jer ova vlast ti nije dala KSS da napraviš privatnu firmu i promašila te je u ponudi za Olimpijski komitet jer na to mesto dolazi bolji.
Slušajući tvoje srcelamajuće, titoističke govore o veri u bolje sutra dok pominješ kao glavnu temu nelegalizovanu kuću, shvatih da daješ podršku šaptaču građana koji je kandidat za predsednika Srbije jer su ti ambicije porasle od trenera možda do premijera. A da si prirodno goropadan – jesi. To ti priznajem.
Ali nesuđeni predsedniče KSS-a i nepredloženi kandidatu za OK, odakle tolika građanska svest u tebi, koji si sportski zanatlija s još mnogo veština po kojima si prepoznatljiv – napisao je Grbović
13 komentara
Ostavite komentar