Naime, portal ”Goal” objavio je najnoviji stav FIFA u vezi sa istorijom osvajača titula prvaka sveta.
“FIFA je 2000. godine počela da organizuje Svetsko klupsko prvenstvo na kojima učestvuju predstavnici svih šest konfederacija. Pobednici tih takmičenja su timovi koje FIFA zvanično smatra svetskim klupskim prvacima”, saopštila je FIFA u odgovoru na pitanje koje je postavio brazilski ”Estadao”, a koji danas prenose mediji širom sveta.
Dakle, u skladu sa svojom klupskom doktrinom, komšije su ponovo pokušale da falsifikuju istoriju. Zvezda je odigrala nezvaničnu utakmicu na izvesnom “Tojota kupu” protiv ekipe Kolo Kolo iz Čilea 1991.godine, i sama sebe proglasila svetskim prvakom, na osnovu te utakmice.
Ovaj modus operandi nije stran komšijama. Na sličan način su pokušali da promovišu Dragana Džajića za najboljeg fudbalera Jugoslavije. O ovome svedoči u svojoj kultnoj knjizi “Samo Bogovi mogu obećati” esejista, dramaturg i kniževnik Božo Koprivica. Prema rečima čika Boža, dnevni list “Politika” je pravio anketu u kojoj su čitaoci birali najboljeg fudbalera Jugoslavije. Ne treba napominjati koliko su ovakvi izbori diskutabilni i relativni. Da stvar bude gora, potrudila se Crvena Zvezda koja je otkupila kompletan tiraž lista “Politika”. Zatim su popunili kupone i proglasili Džajića najboljim fudbalerom Jugoslavije.
Svedoci tog vremena sa podsmehom gledaju na ovaj izbor i tvrde da je Džajić bio mnogo lošiji fudbaler i od Bobeka i od Miloša Milutinovića, a posebno od Milana Galića, Vladice Kovačevića i golmana Milutina Šoškića, koji je branio za selekciju sveta.
Božo Koprivica naglašava da je Džajića moguće opisati u dve reči:”mentalitet tetke”. Bio je izrazito nekonkretan igrač sa slabim učinkom u velikim mečevima. “Na Svetskom prvenstvu je uspeo da pobedi samo Zair”, veli Božo Koprivica.
Da završimo ovu priču još jednom čika Božovom genijalnom mišlju:” Više vredi naše finale, nego njihova titula, jer smo igrali mnogo atraktivniji fudbal protiv mnogo jačih protivnika.” Dakle, čak je i vrednost Zvezdine evropske titule jako diskutabilna, kad se gleda kroz prizmu Partizanovog plasmana u finale Kupa šampiona 1966.godine.
2 komentara
Ostavite komentar