Dimitrijević je hteo da igra za Partizan — i upravo zato ova priča boli drugačije

Evroligaški plejmejker koji navija za crno-bele priznaje da se prozor otvorio i zatvorio bez konkretnog koraka sa strane kluba

Retko kad vas sportska izjava uhvati na način na koji ne očekujete. Dimitrijević u razgovoru za B92 sport kaže da se “priča o Partizanu ugasila” i da “nikada nije stigla konkretna ponuda” — i ta rečenica pogađa tačno tamo gde boli. Ne zato što je još jedan igrač odbio Partizan. Nego zato što je ovo igrač koji je HTEO da dođe, koji je navijao za Partizan kao klinac, koji je zamišljao kako bi bilo da obuče crno-belo — i klub jednostavno nije napravio taj korak dok je prozor bio otvoren.

Zašto je Dimitrijević za Partizan bio više od običnog transfera

Svake sezone se pominje pet, šest imena koja bi “mogla u Partizan.” Većina su profesionalne kalkulacije — igrač traži ugovor, klub traži poziciju, ukrste se interesi ili ne. Dimitrijević je bio nešto potpuno drugo. Sam priznaje da je posle odlaska iz Valensije bio “emotivniji po tom pitanju” i da je pomislio da bi bilo lepo “da nije sve samo profesionalno, nego i emotivno.” Igrač koji igra Evroligu i koji želi da dođe u vaš klub jer ga voli — to se ne dešava često. Iskreno, osim Lovernja, ne mogu da se setim kad se poslednji put desilo na ovom nivou.

A kvalitet nikad nije bio sporan. Dimitrijević je dokazao da pripada evroligaškom nivou — od Valensije, Uniksa, Olimpije, Zenita, sada Bajerna. Nije to igrač koji bi došao da se oprosti od karijere u nekom toplom okruženju. Došao bi u punoj snazi, sa motivacijom koja prevazilazi profesionalnu.

Tandem Dimitrijević–Madar u Partizanu — vizija koja je ostala na papiru

Ražnatović je javno rekao da je “žarko želeo da vidi tandem Dimitrijević–Madar u Partizanu.” Kad čovek koji kontroliše transfere na ovom tržištu izgovori tako nešto, to nije usputna opservacija. A Dimitrijević na tu temu kaže nešto bolno iskreno: “Nikada nećemo znati kako bi to izgledalo. Na papiru deluje dobro, obojica imamo košarkaški IQ i poene u rukama, ali pošto se nikada nije desilo — ne možemo ni da znamo.”

Ta rečenica nosi težinu jer je istovremeno realna i tužna. Dva igrača sa košarkaškim IQ-om, sa poenima u rukama, u klubu koji obojica vole — i to ostaje zauvek u kategoriji “šta bi bilo kad bi bilo.” Partizanova košarkaška istorija ima previše takvih fusnota.

Kontakt sa Obradovićem — ali nikada o Partizanu

Detalj koji dodatno komplikuje ovu priču: Dimitrijević i Obradović su u kontaktu, poznaju se preko Željkovog sina Đorđa, razgovarali su više puta. Ali — “to nikada nije bila priča o Partizanu ili bilo kakvim pregovorima, više su to bili normalni razgovori.”

Razmislite o tome na trenutak. Igrač koji navija za Partizan razgovara sa čovekom koji personifikuje Partizan — i nijednom se ne dođe do konkretnog razgovora o dolasku. Ne znam ko je tu odgovoran i ne tvrdim da znam pozadinu. Ali sam rezultat govori dovoljno.

Da li su Partizanovi navijači propustili priliku da gledaju Dimitrijevića u Humskoj

Dimitrijević je na kraju ostavio vrata “otvorena” — kaže da je to “nešto o čemu može da se razmišlja u budućnosti.” Ali ton te rečenice je drugačiji od onog kada je bio klinac koji je sanjao o crno-belom. Sad je profesionalac u Bajernu, zadovoljan gradom, ljudima, sistemom. Sad razmišlja o Bundesligi, ne o emocijama.

Posle decenija praćenja Partizana, naučio sam da postoji tačan momenat za stvari — i kad prođe, obično ne dolazi ponovo u istom obliku. Dimitrijević iz 2021. ili 2022., emotivan, spreman da igra za nešto veće od ugovora — taj Dimitrijević je možda bio jedinstvena prilika. Današnji Dimitrijević bi možda došao, ali iz drugih razloga i sa drugačijim očekivanjima. I jedno i drugo je legitimno, ali nije isto.

Ono što me grize je pitanje koje ne mogu do kraja da razrešim: da li je Partizan svesno odlučio da ne ide po njega, ili jednostavno nije bio u poziciji da ponudi ono što je trebalo? Navijači koji bolje poznaju unutrašnju košarkašku politiku kluba u tom periodu možda vide ovo jasnije — jer meni sa strane izgleda kao propuštena šansa koja se ne može svesti na jedno objašnjenje, a previše je bolna da se ignoriše.

ŽIVIMO CRNO-BELO, SVAKI DAN.

Piše: Volimpartizan.rs 

DONIRAJ I PODRŽI RAD PORTALA
Ukoliko želiš da podržiš nezavisni rad portala Volimpartizan.rs, možeš to učiniti donacijom. Svaka podrška znači. Hvala ti što si uz nas.
http://paypal.me/volimpartizan

Dinarski račun kod Yettel banke: 115-0381638123518-11