Zlatan Šehović: Milošević me otpisao bez objašnjenja

Povratnik u Partizan, želi da druga epizoda bude uspešnija i sazna razlog skrajnutosti iz tima 2019.

Posle dve i po godine „kaljenja“ u Izraelu, Zlatan Šehović će naredne sezone ponovo zaigrati u crno-belom dresu. Mladi levi bek ističe da se vraća „kući“ sa mnogo više iskustva i da jedva čeka da krene sezona.

 – Predivan je osećaj biti ponovo u Partizanu, mnogo sam srećan i počastvovan što ću opet obući Partizanov dres. Naporno treniramo, svaki igrač daje maksimum i siguran sam da ćemo spremni dočekati novu sezonu.

Koliko se razlikuje Zlatan Šehović od pre dve i po godine kad je napustio Humsku i danas?

– Otišao sam iz Partizana kao dete, danas sam mnogo zreliji kao fudbaler, ali i kao čovek. Koliko sam napredovao pokazaću na terenu i van njega.

Kako je izgledao vaš put u crno-belom dresu?

– Sa četiri godine sam počeo da treniram fudbal, od sedme sam u Partizanu. Prošao sam sve mlađe kategorije da bih 2018. godine debitovao za prvi tim, uoči 18. rođendana. Mnogo lepih stvari je bilo u početku, onda su došle dve povrede i malo zakočile fudbalski razvoj.

Kakav je bio osećaj kad ste dobili poziv da zaigrate u prvom timu Partizana?

– Osećaj je bio neverovatan, tad je šef stručnog štaba bio Miroslav Đukić. Olakšalo mi je prilagođavanje, njegov pomoćnik je bio Žarko Lazetić s kojim sam sarađivao u omladinskoj školi. Bilo je, naravno, pozitivne treme, ali kad izađete na teren sve se brzo zaboravi. Trudim se da pomognem Partizanovoj deci koja su sa nama na pripremama, jer sam i ja ne tako davno bio u njihovoj koži.

Koliko je psihički bilo teško da se vratite na teren, posle dve teške povrede?

– Pored rada, u fudbalu je bitan i faktor sreće. Meni nije bio naklonjen na početku seniorske karijere. Tri meseca sam bio van terena i  je bio najteži period u mom životu.

Da li vam je teško palo kad vas je Savo Milošević, tadašnji trener Parnog valjka, otpisao sa priprema 2019. godine?

– Nikad nisam dobio razlog zašto sam otpisan. Ne zameram nikome ništa, to ja tada bila odluka trenera. Samo sam želeo da dobijem adekvatno objašnjenje. Odlučio sam da napravim sledeći korak u  karijeri, pa sam prešao u Makabi. I, gledano sa ove distance, napravio sam pravi potez. Mnogo pažnje posvećuju mladim igračima i verujem da sam mnogo napredovao.

Kako vam je bilo u Netanji?

– Predivne dve i po godine sam proveo u Izraelu, doduše, malo je koronavirus otežao boravak. Usamljen sam bio, većinu vremena proveo bez porodice. Ali, sve je to bio deo odrastanja…

Koji su vaši ciljevi za narednu sezonu?

– Cilj mi je da odigram što veći broj utakmica i pokažem navijačima da zaslužujem povratak u Humsku. Kad igrate u Partizanu, očekivanja su uvek velika – timska i individualna.

Jeste li pratili Partizan, dok ste igrali u Makabiju iz Netanje?

– Pratio sam sve utakmice, od prve kad sam otišao u Izrael do finala Kupa Srbije s Crvenom zvezdom kad sam bio i na stadionu. Kao i svi u klubu, najviše žalim za prošlom sezonom. Partizan je definitivno zaslužio da uzme makar jedan od dva trofeja. Posebno mi je krivo što smo propustili šansu da osvojimo kup, gde smo bili bolji rival, ali nedostajalo nam je malo sreće.

Šta očekujete od avgustovskih kvalifikacija za Ligu Evrope?

– Od Partizana su uvek velika očekivanja, otud ciljamo plasman u grupnu fazu.

Originalni članak Sportski žurnal