“Želim da osvojim medalju sa Srbijom i zaigram za Partizan u punoj hali”

Rukometaš Vanja Ilić o nacionalnom timu, selektoru Đeroni, utakmici sa Grčkom, porodici…

PETAR NENADIC i VANJA ILIC rukometasi reprezentacije Srbije na utakmici EHF Evropskog prvenstva protiv Belorusije u hali Zagreb arena, Zagreb 24.01.2018. godine Foto: MN PRESS Rukomet, Srbija, Belorusija, EHF Evropsko prvenstvo

Sin Viktor je stigao u februaru, a nagrada za najboljeg igrača meseca u Francuskoj u martu. Rukometaš Vanja Ilić (28) uživa u prelepim porodičnim trenucima, igra u životnoj formi i ne može da dočeka da ponovo istrči na teren u dresu sa nacionalnim grbom. Prethodnu akciju reprezentacije propustio je iz istih razloga kao i njegov stariji brat Nemanja – supruge su u januaru odbrojavale dane do porođaja, pa su odlučili da ostanu uz njih i budu im podrška. Sada su spremni da zauzmu svoja mesta i žestoko zaprete sa levog krila.

Vanja ove sezone sjajno igra za francuski Šartr, dok je tri godine stariji Nemanja udarna snaga Tuluza. Mlađi brat je za 24sedam pričao o nacionalnom timu, predstojećoj utakmici sa Grčkom, saradnji sa Tonijem Đeronom, ljubavi prema Partizanu…

– Uvek kažem da je za mene velika čast što sam deo reprezentacije. To se nikada neće promeniti, tako da mi je mnogo drago što sam ponovo ovde sa momcima i što ću učestvovati u postavljanju temelja za nešto veliko, što će se nadam se desiti u skorije vreme – poručio je prilikom javljanja iz Atine za 24sedam Vanja Ilić.

MN Press

Pred našim rukometašima je samo još jedan zadatak u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2022. godine. “Orlovi” su već obezbedili kartu za kontinentalno takmičenje, a preostalo im je još da odmere snage sa selekcijom Grčke. Utakmica je na programu u četvrtak od 14.00 u Atini.

– Cilj jeste već ostvaren, ali želimo svako okupljanje da iskoristimo da se na terenu što bolje uklopimo, kako mi međusobno, tako i sa stručnim štabom. Poznato je odavno da je veliki problem reprezentacije to što su igrači veoma kratak vremenski period na okupu tokom godine, pa onda pokušavamo iz svake akcije da izvučemo maksimum. Želimo da završimo kvalifikacije pobedom, ali i da odradimo dobre zajedničke treninge.

Prvo okupljanje sa novim selektorom Đeronom srpski rukometaši su imali u januaru. Tada su zablistali na utakmicama sa moćnim Francuzima (pobeda i remi), a upisali su i pobedu dvocifrenom razlikom protiv Grka. Dali su nagoveštaj lepših dana za naš rukomet…

– Ispratio sam sve i stvarno je lepo izgledalo. Siguran sam da može još bolje da bude u najskorije vreme. Mi svi zajedno želimo da vratimo ovaj sport tamo gde mu je i mesto. Naravno da ništa ne može da se promeni preko noći, biće potrebno vreme, ali svako ko se bar malo razume u rukomet mogao je jasno da vidi da je sve krenulo na bolje.

MN Press

Iako fizički Nemanja i Vanja nisu bili tu, glasno su navijali za drugare uz male ekrane.

– Na vezi smo sve vreme sa saigračima, imamo društvene mreže, imamo grupe na Whatsapp-u. Bili smo im moralna podrška. Izostali smo iz lepih razloga, ali jedan deo nas je bio tu sa njima. Mnogo smo srećni zbog rezultata koji su napravili, stvarno su nas učinili srećnim i ponosnim.

Ne krije Vanja da je verovao da će uspeh doći sa novim selektorom. On je jedini naš reprezentativac koji ima priliku sa Đeronom da sarađuje i u klubu već drugu sezonu.

– Verovatno ga znam najbolje od svih. Još kad je izabran za tu poziciju rekao sam da je to pravi potez Saveza, kao i Đeronin, da prihvati poziv. Videlo se odmah da je uneo prave promene, doneo nešto svoje – mislim da našoj ekipi prija španski stil koji on gaji. Posvećen je maksimalno, 24 sata je u rukometu. Sad smo baš zajedno putovali u Grčku i sve vreme je gledao utakmice – na putu do aerodroma, pa i u avionu. Uveliko se gledajući video snimke pripremao za Grke.

Profimedia

Vanja je u francuski Šatrt kod Đerone stigao 2019. godine. Pre toga je igrao u Španiji i Severnoj Makedoniji.

– Prija mi Francuska, pronašao sam se i trudim se na svakom sledećem meču da budem što bolji. Mislim da sam konačno sazreo kao igrač i sada drugačije gledam na sve nego ranije. Liga je izuzetno jaka, treba se snaći… Svako ko to uspe, može samo da napreduje.

U prvenstvu ove zemlje braća Ilić su u samom vrhu kad je lista najboljih strelaca u pitanju.

– Navikao sam da igram protiv Nemanje, a i sa njim u timu. Imali smo prilike da budemo na suprotnim stranama i u Srbiji, pa onda na nekoliko utakmica u Španiji, pa sad i u Francuskoj. Uvek je zanimljivo, imamo tada motiv više. Meni je mnogo lepo kad se nadmećem sa njim, samo se prepustim, uživam i trudim se da se što bolje pokažem.

Stariji brat je krivac što Vanja sad kao od šale trese mreže…

– Nekada sam trenirao fudbal i bio sam skroz u tome. Ali uz Nemanju sam počeo po kući da se igram sa rukometnom loptom i onda je prevagnulo da se zaljubim u taj sport. Roditelji su imali uticaj da krenem uz njega da treniram, prvenstveno mama. Mislim da nisam pogrešio.

MN Press

Otkad je postao otac, Ilić kao da je dobio dodatna krila na terenu.

– Poklopilo se da sam sa još boljim partijama krenuo posle rođenja sina. Menja se život svakako kada dođe dete. Hvala Bogu pa je dobar i budi se samo dva puta noću kada treba da jede. Tu je moja žena Aleksandra da sve to obavi, pa ja nekad čujem, nekad ne. U suštini mi nije problem da se probudim na 15 ili 20 minuta, pa ponovo nastavim da spavam. Prija mi nova uloga, dobio sam dodatan izvor energije. Ovaj umor ne može da se poredi ni sa čim… Ne mogu da opišem kakav je osećaj biti uz dete – radost, sreća, posebna emocija. Oni koji imaju decu će me razumeti. Svima bih poželeo da osete isto.

Pored svih obaveza, koje ima u kući i van nje, Vanja stigne da isprati šta se dešava i u njegovom voljenom klubu – Partizanu, u kome su Ilići ostavili značajan trag.

– Drago mi je što vidim napredak, momci zaslužuju to sa punim pravom. Gledao sam za vikend utakmicu protiv Metaloplastike i baš sam bio srećan zbog pobede. Nadam se da će uspeti da izbore plasman u SEHA ligu, to bi im mnogo značilo jer je jača od domaćeg prvenstva. Kroz nju bi trebalo igrači da se razviju i dođu do šanse u inostranim klubovima. Nažalost, takva je situacija u srpskom rukometu, da svako traži put ka inostranstvu.

Ilić je veliki optimista i veruje da će se i tu stvari u budućnosti okrenuti za 180 stepeni.

– Voleo bih da svi jednog dana poželimo da igramo kod kuće. Ne može taj osećaj da se poredi, eto kad gledam Francuze u njihovim klubovima, potpuno je drugačije nego kad mi kao stranci igramo po inostranstvu. Ja imam samo dve želje u karijeri – da osvojim medalju sa reprezentacijom Srbije i da se vratim u Partizan i zaigram pred punom halom. To su dva sna koja sanjam. Verujem da je moguće i verujem u lepše dane. Mislim da Srbija zaslužuje da se na njenim terenima igra jak rukomet, da to bude jedan od glavnih sportova. Dok sam odrastao pa gledao utakmice, bilo je nestvarno… I sad pustim na YouTube-u derbi Zvezda – Partizan i gledam kako je kad je pun “Pionir”, sedam ili osam hiljada ljudi na tribinama… Naježim se samo dok gledam, a mogu samo da zamislim kako je igrati u takvoj atmosferi – zaključio je Vanja Ilić u razgovoru za 24sedam.

Tekst : 24sedam

Autor: Miljana Rogač