Crno-beli nikako da reše problem posle ubačanih lopti u peterac

Raspoloženje Grobara posle horor sedmice sažeto je u poruci na jednoj društvenoj mreži: niko ne veruje u titulu, ali kad bez nje ostanemo svi su razočarani.
Matematika pokazuje da je Partizan i dalje u igri, ali je suštinski propustio veliku šansu da ugrozi dominacijhu Crvene zvezde. Pre i posle večitog derbija imao je poen prednosti, dve utakmice kasnije čak četiri manje, pa je entuzijazam građen na osnovu dugačkih nizova pobeda u prvom delu sezone, kad je tim prevazilazio teške trenutke, naglo opao usled rezultata utakmica sa Napretkom i Mladosti. Na njima je ekipa Igora Duljaja izborila samo jedan remi i to kasnim pogotkom Nemanje Nikolića u Lučanima i sama sebe saplela u borbi za naslov.
Veliki broj neiskorišćenih šansi protiv Kruševljana i bezidejna igra u Dragačevu su spustili crno-bele sa liderske pozicije. Može da se govori i o sudijskim propustima u sredu (bar dve sporne odluke), lošem terenu na poslednjem gostovanju, mada bi u oba slučaja to bili izgovori za očigledne propuste. A jedan od najuočljivijih tiče se igre defanzivce. Konkretno, odbrane od centaršuteva.
Ovog proleća Partizan je primio čak osam golova na samo sedam utakmica. Od tih osam dva su bila sa penala, jedan autogol, a od preostalih pet četiri su postignuta posle ubačenih lopti u peterac. Frapantno deluje podatak da je na tako malom uzorku mečeva sastav iz Humske toliko ranjiv. Čak i kad je Igor Duljaj detektovao problem, sa saradnicima iz stručnog štaba nije uspeo da ga reši.
Počelo je tako što je glavom pogodio Stefan Hajdin na stadionu poviše Autokomande, onda je oba gola u 172. večitom derbiju Crvena zvezda postigla tako što niko od Partizanovih skakača nije očistio opasnost (čak su dozvolili da padne pred Uroša Spajića pre nego što ju je zakucao pod prečku, a onda je Šerif Edijaj reagova na centaršut Hvana iz kornera), da bi se u Lučanima pojavio povratnik u srpski fudbal, Petar Bojić, iskoristio propust mladog Bojana Kovačevića i statičnost Aranđela Stojkovića da savlada Aleksandra Jovanovića.
Nije (samo) do pomenutih fudbalera. Partizan generalno loše brani prekide i to rivali uočavaju i sve češće koriste. Samo što su oni vidljiviji u delu sezone kad napad uskraćen za pomoć Mateusa Saldanje nije u stanju da nadomesti toliko propuste poslednje linije. Oružje za otklanjanje protivvazdužne opasnosti je ili zakazalo ili nije aktivirano ili skoro da ne postoji u Humskoj, pošto je sezona i počela tako što je Nemanja Stojić u Bačkoj Topoli doneo TSC-u bod u nadoknadi udarcem glavom, čime je crno-bele uskoratio za pobedu. Bile je i situacija za pobedonosni gol na Čairu kad je lopta padala čitavu večnost i od tela Mihajla Ilića se odbila u mrežu.
Osim igre u vazduhu koja je stara boljka, Partizanu sve češće „pada“ koncentracija i dozvoljava protivnicima da mu daju gol iz peterca, dok je lopta na travi. Čak ne moraju ni da je podignu. Tako je Šerif Endijaj smanjio rezultat na derbiju igranom u Humskoj, dok je pre pet dana Andrija Majdevac imao dovoljno i vremena i prostora da reaguje protiv čak trojice igrača i postigne gol za pobedu Napretka. Pažljivi hroničari će se setiti i kako je Radnički iz Kragujevca postigao gol na istom stadionu preko Milana Vidakova. To su najdrastičnije situacije, a broj onih koje je Partizan preživeo meri se desetinama.
Utisak je da zbog toga nešto pod hitno mora da se menja. Jer, ne može se biti šampion sa 30 primljenih golova u 26 kola. To je broj kapitulacija Čukaričkog i Novog Pazara. Partizanu – ne priliči.
Originalni tekst Mozzart Sport