Danas je pred vama Stefan Aškovski, momak rođen 24. februara 1992. godine, koji je bio član našeg kluba punih 10 godina, ali nikada nije dobio šansu koju je svojim radom i trudom svakako zaslužio.
Kada i gde si napravio svoje prve fudbalske korake? I u kom trenutku si shvatio da će fudbal biti tvoj život?
- Pre svega, želim da pozdravim sve posetioce sajta volimpartizan.
Prve fudbalske korake sam napravio sa 7 godina u Metalurgu is Skoplja. Tu sam bio do moje desete godine kada sam dobio poziv iz Vardara. U Vardaru sam proveo 2-3 godine, pre nego što sam došao među crno-bele. Sa 13 godina sam postao član mlađih selekcija Partizana gde sam puno toga naučio, pa samim tim smatram da sam baš tog trenutka počeo ozbiljno da se bavim fudbalom.
Kako si došao u Partizan i ko je insistirao na tvom dolasku?
- U Partizan sam došao na preporuku Velimira Stojnića, tada selektora kadetske reprezentacije Bosne i Hercegovine gde sam ja sa Makedonijom igrao protiv njih na jednom turniru. Stojnić je bio u kontaktu sa trenerom Partizana Slađanom Šćepovićem kome je trebalo levi bek i tako je uspostavljen kontakt i moj veliki san se ostvario. Hvala Stojniću, ali neko kome dugujem veliko hvala je SLAĐAN ŠĆEPOVIĆ od kog sam naučio mnogo stvari, kako fudbalskih tako i ljudskih.
Da li se sećaš svog debija za prvi tim Partizana i kako si se osećao u tom trenutku?
- Moj debi je bio protiv Proletera iz Novog Sada. Sjajan debi krunisan golom i pobedom. Nema ništa lepše nego nositi dres Partizana.
Debi Stefana Aškovskog i proslava gola sa Goranom Lovreom
Trenirao su u društvu mnogih igrača koji su bili sa tobom u Partizanu. Ko je na tebe ostavio najjači utisak?
- U Partizanu sam trenirao sa mnogo igrača i ne bih nikoga da izdvajam, ali ako već moram, spomenuću Klea, Sašu Ilić, Zvonimira Vukića i naravno Mladena Krstajića.
Nekoliko puta si prolazio pripreme sa Partizanom, ali ti ni jedan trener nije dao priliku da se dokažeš. Misliš li da je tu bilo i tvoje krivice? I da li si kada razmišljao da digneš ruke od svega?
- Sigurno bi u Partizanu sve bilo drugačije da sam malo više dobijao prilike da igram, jer mislim da sam odlično koristio svaku ukazanu šansu. Naravno, kao i svaki čovek, nisam savšren i sigurno je bilo i moje krivice, ali nikada nisam hteo da odustanem i da dignem ruke, uvek sam bio borac i uvek ću biti!
Ko ti je najveća podrška u teškim trenucima?
- Moja najveća podrška su moji roditelji i naravno moja žena Elena. Oni su uvek bili uz mene.
Najtužniji i najsrećniji trenutak u ‘crno-belom’ dresu?
- Najsrećniji trenuci u Partizanu su moj prvi profesionalni ugovor sa Partizanom i svi golovi koje sam postigao u crno-belom dresu. A, sigurno, najtužniji trenutak za mene je bio kada sam napustio Partizan i poslednji razgovorom sa ljudima iz kluba.
Dok si bio vezan ugovorom za Partizan, promenio si 5 klubova – Donji Srem, Napredak, Stromsgodset, Škendija, Novi Pazar. Možeš li nam reći gde ti je bilo najlepše i zbog čega nisi dobio priliku u Norveškoj?
- Svugde mi je bilo lepo, upoznao sam dosta prijatelja sa kojima sam i dan danas ostao u kontaktu. Svugde sam imao različito iskustvo i naučio sam nešto novo. U Norveškoj nisam dobio priliku jer sam imao problem sa povredom koja u prvom trenutku nije izgledala ozbiljno, ali su se onda stvari zakomplikovale. No, povrede su sastavni deo fudbala i to je, hvala Bogu, iza mene.
Stefan Aškovski u dresu Stromsgodseta
Nekoliko puta si igrao protiv Partizana, a sigurno će ti zauvek u sećanju ostati avgust 2015. godine i dva pogotka protiv ‘crno-belih’? Možeš li nam reći nešto o tom meču?
- Odličan meč za koji mogu da kažem da Onaj gore zna šta radi.
Stefan Aškovski i Saša Ilić na meču Novi Pazar – Partizan 3:2 , 2015.
Jedan si od retkih igrača koji je uspeo da zatrese mrežu i Partizana i onih sa ružnije strane brda. Kakav je osećaj kad ‘crno-belo dete’ zatrese mrežu večitog rivala?
- Osećaj je prelep i mislim da svaki igrač Partizana ima želju da postigne gol u derbiju. Ja to nisam uspeo u najvećem meču srpskog fudbala, ali jesam u dresu Donjeg Srema. Nadam se da će doći trenutak kada ću postići gol i u derbiju.
Poklon komšinici za rođendan u dresu Donjeg Srema
U decembru 2015. Ljubinko Drulović je najavljivao tvoj povratak u Partizan. Da li je bilo istine u tome i zbog čega nije došlo do saradnje?
- Da, bilo je istine u tome. Kontakt je postojao i trebao sam da dođem u Partizan, ali tada sam bio član Novog Pazara i morao je da se čeka prelazni rok za realizaciju transfera. Kasnije je Drulović smenjen i sve je propalo. Jednostavno, kockice se nisu poklopile, ali nikad nije kasno.
Mesec dana nakon toga si se uputio u Tursku gde si potpisao ugovor sa Kajzerijem koji se takmiči u drugoj ligi. Kako ocenjuješ period proveden u turskom fudbalu?
- Da, bio sam u Turskoj gde sam nastupao za Kajzeri. Bilo je prelepo i odigrao sam odličnu polusezona. Mogu da kažem da je liga odlična, ima dosta stranaca koji igraju dobar fudbal i sve više se ulaže, kako u infrastrukturu i igrače, tako i u dosta drugih stvari.
Sada si u Holandiji gde nastupaš za Fortunu iz Sitarda. Kako si se adaptirao na fudbal u zemlji lala?
- Kako kažu, svaki početak je težak. Za sada je sve kako treba i verujem da će biti još puno dobrih stvari. Zaista je lepo biti u Holandiji.
Kada bi te opet zvali iz Humske 1, da li bi prihvatio poziv da se ponovo vratiš?
- Naravno da bih prihvatio! Volim Partizan! Volim Navijace Partizana! Mnogo lepih trenutaka sam tamo proveo i jednog dana ću se vratiti.
Nakon postignutog gola protiv Borca iz Čačka
u Kupu Srbije 2012.
U Partizanu, Škendiji i Kajzeriju si nosio broj 37, u Donjem Sremu i Napretku 44 , a sada, u Fortuni broj 5? Da li ti nešto znače ti brojevi?
- Na početku sam hteo broj 3, ali nije bio slobodan, onda sam se setio jednog broja, a to je 37 jer sam voleo igre Ivana Obradovića kog pratim i dan danas. Broj 44 mi je drag pošto sam ga nosio u Donjem Sremu i Napretku gde sam doživeo mnogo lepih trenutaka. U Fortuni sada nosim broj 5, ali ću od zime, najverovatnije, ponovo nositi broj 37.
Šta radi Stefan Aškovski kad ne igra fudbal?
- Kad ne igram fudbal volim da prošetam sa mojom ženom. Takođe, volim da igram video igrice i da provodim vreme sa drugovima, a ponekad i da napravim neke ukusne palačinke ha ha ha.
Pratiš li Partizan i kako ocenjuješ trenutnu formu crno-belih?
- Naravno da pratim Partizan! Mislim da igraju dobar fudbal i da su u sjajnoj formi. Marko Nikolić je sklopio neke kockice i znam da će to biti još bolje.
I za kraj – poruka za navijače Partizana i posetioce sajta volimpartizan?
- Volite i bodrite Partizan i dobru i zlu. Partizan je svetinja!
Autor teksta: Nemanja Maksić
Veliko hvala Stefanu Aškovskom, uz želju da jednog dana ponovo obuče crno-beli dres želi sajt volimpartizan.rs!
Zabranjeno preuzimanje i kopiranje teksta bez saglasnosti autora i vlasnika sajta.