Stare boljke ponovo koštale Partizan (bar) remija

Partizan je u Evropi na učinku 0-0-3. Ipak, protiv Lugana se pokazao određeni pomak u igri u odnosu na tragediju protiv Dinama, međutim, dosta daleko od onoga što bi jedna evropska ekipa trebala da prikaže.

Crno-beli su konačno imali pomoć publike sa tribina. Istina, malobrojne publike, ali se osetilo da su igrači u početku meča bili agilniji nego inače.

Stanojević je vratio formaciju sa četiri igrača u zadnjoj liniji posle ružnog poraza od Dinamo Kijeva u Beogradu i napravio nekoliko promena. Najprijatnija, bar na početku meča, bio je Ibrahim Zubairu koji je bio izuzetno raspoložen za igru, agresivan, međutim, žuti karton ga je „sasekao“.

Aldo Kalulu je konačno pokazao nešto. Trener crno-belih ga je stavio iza napadača i deluje da za Kalulua ta pozicija najviše odgovara.

Partizan je organizovano izgledao u prvom poluvremenu. Svesno je prepustio loptu Luganu koji sa njom nije mogao mnogo, a sa druge strane su odlične šanse za gol imali Severina i Kalulu. Da je Partizan realizovao jednu, mogao je da vodi na kraju prvog poluvremena.

Sve je to lepo, bajkovito i sjajno, ali je onda došlo drugo poluvreme i stare boljke.

Lugano je osetio da igrači Partizana padaju sa energijom i sve više pritiskao i sužavao krug oko gola Aleksandra Jovanovića. Arijaga je pretrčao mnogo, a nije imao dodatnog veznog igrača da pomogne, s obzirom da se Zahid u defanzivi često „gubio“ i ostavljao prostora koji je reprezentativac Hondurasa morao da pokriva.

Crno-belima bi nerešen rezultat ostavio potpuno otvoren revanš u Švajcarskoj, istina, teži nego da su pobedili, ali ovako nemaju ni to. Baš kada je delovalo da Lugano nikako neće pronaći put ka mreži beogradskog kluba, Zanoti je „odapeo strelu“ sa 17 metara i pogodio pravo u srce igrača i navijača Partizana.

Pokušavali su crno-beli do kraja da se vrate u meč, međutim, ne napada se tek kad se primi gol.

Pozitivna stvar po vicešampiona Srbije jeste što je odbrana dobar deo utakmice delovala organizovano. Mario Jurčević bio je možda i najbolji u zadnjoj liniji i pokazao je da je potpuno spreman.

Pred Partizanom je sedam dana razmišljanja kako da doprinesu napadačkom delu i ugroze gol Lugana. „Parni valjak“ se ne kotrlja ritmom kojim bi Aleksandar Stanojević želeo, pa ni bilo koji drugi navijač Partizana. Crno-belima Tun nije ostao u lepom sećanju. Da li pravda može da bude zadovoljena za sedam dana, u mnogome zavisi od požrtvovanja i ozbiljnosti pripreme igrača crno-belih.

Originalni tekst: Sport Klub.rs