SPECIJALNO ZA VP.RS – IVA ZIMONJIĆ: Kako se rodila moja ljubav prema Partizanu

Imate li ste priliku da na našem sajtu vežbate zajedno sa Ivom Zimonjić koja na svom fb profilu objavljivala sistem vežbi istezanja za sve uzraste i koja, u ovom vremenu Korona virusa, pokušava da kod nas razvije svest o zdravom životu.
Mnogi od Vas ne znaju da je Iva diplomirani ekonomista Fakulteta za Geoekonomiju u Beogradu i operativni trener u sportu Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja.Član je sportske mreže SportNet Beograd.Takođe, Iva je i najbolja gimnastičarka bivše Jugoslavije,petostruka šampionka SRJ u ritmičkoj gimnastici, proglašena i za sportistu godine sportskog društva Partizan gde je celu sportsku karijeru provela.Učesnik je na mnogim Evropskim i Svetskim prvenstvima.Danas, ova uspešna žena ima i svoju školu gimnastike “Iva”…
Pre svega navedenog gore, Ivu doživljavamo kao velikog navijača Partizana i nekog koga, pored svih obaveza i poslova koje obavlja, obavezno viđamo na utakmicama KK Partizan NIS.
Tim povodom, imali smo čast da sa njom obavimo ovaj “Grobarski”intervju i u njemu je pitamo o toj njenoj velikoj ljubavi.

Iva, uz zahvalnost na izdvojenom vremenu za naš sajt, recite nam od kada datira Vaša ljubav prema Partizanu? Da li je i ko je “zaslužan” za nju i kako ste uopšte počeli bavljenje gimnastikom u GK Partizan?

Najviše zasluga za moju ljubav, pre svega, prema sportu, od malih nogu, ima moj pokojni otac,koji je bio košarkaš Radničkog sa Crvenog Krsta. Kao mala devojčica sam pokazivala sklonosti ka plesu, pa sam sa 3 godine otisla na prvi čas baleta, koji sam pohađala naredne 3 godine, ali je balet za moj temperament bio malo dosadan. U drugom razredu osnovne škole, u
moju školu su došli, tada treneri GK Partizan, Nada Vučković Pisić I Milena Reljin Tatić, koje su birale devojčice za ritmičku gimnastiku. Ja sam bila jedna od njih, ali je trebalo proći još jednu selekciju od nas 40-ak kroz višemesečne treninge. Nakon toga, izabrane smo iz cele grupe, nas
tri koje smo nastavile sa treninzima u Partizanu I tada su počela i prva takmičenja. Tako se rodila moja ljubav prema Partizanu, u kojem sam provela kao vežbač narednih 11 godina.

Oduvek je bila Crno-bela.Iva na počecima svoje sportske karijere.
Foto-privatna arhiva

Sećate li se Vaše prve odgledane utakmice ?

-Iskreno, ne mogu da se setim prve odgledane utakmice, ali pamtim EP 1995. godine i povratk naše košarke na stare staze slave. Sećam se da sam to prvenstvo ozbiljno pratila i navijala.Nakon toga, otac čija je primarna profesija bila pilot u JAT-u, počeo je da me vodi na utakmice Radničkog, jer je u to vreme on bio na poziciji potpredsednika kluba, a tadašnji trener Radničkog je bio Duško Vujošević. Sećam se čak i da me tata vodio da gledam treninge. Vrlo brzo zatim smo tata i ja počeli da posećujemo i utakmice KK Partizan.

Iako ste bili uspešni sportista i reprezentativka u svom sportu, sigurno imate svoje favorite tj idole u JSD Partizan koji su Vam od malena bili uzori za budućnost?
– Na ovo pitanje zaista ne mogu konkretno da odgovorim.Ne znam koga bih posebno izdvojila, jer ih ima baš mnogo.

.Izaberite nam, po Vama, najbolju petorku Partizana od kada ga pratite?

-Teško je izabrati najbolju petorku ikada ili nekog pojedinca, jer je mnogo kvalitetnih igrača prošlo kroz Partizan, ali ću ja izdvojiti jednog, koji mi je bio omiljeni kad sam bila dete, a sada smo drugari. To je Miroslav Berić. Miću sam obožavala da gledam kao dete, uživala u svakom njegovom poenu. Kasnije, sa 19. godina, malo nakon što sam počela da radim na MIP(Partizanovom) radiju kao novinar i voditelj, dobila sam priliku da radim i kao novinar tv emisije Super koš. Nikad neću da zaboravim kad me tadašnji urednik emisije pozvao i rekao da treba da obavim prvi intervju za TV i to baš sa Mićom Berićem, posle Partizanove evrologaške utakmice.Imala sam ogromnu tremu. Sve je prošlo kako treba, a Mića i ja smo danas drugari i obradujem se svakom našem susretu. Jer, osim što je bio vrhunski igrač, sjajna je osoba.

Stalno ste uz Partizan.Na kojim mestima i koliko ste bili aktivni u samom JSDu sve ove godine?

-Na MIP radiju sam počela da radim sa svojih 19 godina i tamo provela prelepih, skoro 9 godina. Za to vreme sam najviše pratila KK Partizan, ali i ostale klubove celog sportskog društva.Nažalost, nakon odlaska sa radija, morala sam da promenim profesiju i na taj način izgubila dodir sa JSD Partizan. Od skora radim u KK Partizan NIS, zaposlena sam u sektoru za marketing i PR

Vaša omiljena navijačka pesma?

-Omiljena navijačka pesma mi je definitivno “Da volim crno-bele”, ali mnogo volim i zvaničnu, staru himnu SD Partizan, jer me ona podseća i na moja takmičenja gde je puštana ta himna.

Na kraju, imate li poruku za navijače Partizana u ovim teškim vremenima?

– Navijačima Partizana hoću da poželim da se sve ovo što pre završi i da se brzo vidimo opet u hali gde igra naš Partizan!!! I naravno, čuvajte se i čuvajte svoje najmilije !