Tekst preuzet sa bloga:
https://stankoradulovickika.blogspot.com/
Partizan je izgubio od velikog Mančester junajteda u Beogradu u 3. kolu Lige Evrope, ali je ostavio bez riječi i teksta sve kritičare, koji su proteklih godina favorizovali bez osnova jedan drugi tim, koji više od 20 godina nije u Evropi nadigrao nijednog ozbiljnijeg evropskog rivala i pored pobjede protiv Liverpula protiv kojeg su postignuta dva gola iz jedina dva šuta na gol evropskog šampiona.
Nakon nezasluženog poraza od Mančlester junajteda srpski mediji su prvi put u novijoj istoriji bili jednoglasni da je sinoć izgubio bolji rival i da je slavni engleski klub do pobjede poguran od strane sudije iz Španije, ne zaslužuje ni ime da mu se pomene, koji nije želio da vidi dva očigledna penala za Partizan, a možda i tri, i direktno skrojio konačan ishod utakmice.
Partizan se nije uplašio velikog i preskupog rivala, napao je Mančester od starta i bio mnogo konkretniji od velikana iz Engleske, ali je na žalost jedini šut u okvir gola “beba” bio onaj iz opravdano dosuđenog penala, i do kraja utakmice od “crvenih đavola” nismo vidjeli više ništa… Jedini segment u kojem je Mančester imao prednost u odnosu na Partizan je posjed lopte, ali je to bilo upravo zbog nedostatka rješenja i ideje, pa su skupo plaćene vedete loptu zadržavali dugo kombinujući na svojoj polovini ili u okvirima sredine terena, dok su akcije Partizana blie, brže, tečnije, kraće i konkretnije. Partizan se nije uplašio ni nakon vodećeg gola Mančestera, nastavio je da kidiše na loptu i ka golu velikog rivala, čiji tim vrijedi bezmalo milijardu eura, ali je sreća bila na strani gostiju iz Engleske. Sinoć su čak i razjedinjeni Grobari na tribinama stadiona u Humskoj bili na visini zadatka, bili taj godinama očekivani 12 igrač “crno-bijelih”, ali je na opšte zaprepaštenje rival imao 12 igrača na terenu, pošto sudija iz Španije svojim konstantnim greškama na štetu Partizana značajno uticao na konačan rezultat. neprimjereno sjeckanje igre u pojedinim trenucima, te su sljepilo kod penala nad Sadikom i igranje rukom nakon šuta Miletićća došli odraz isključive namjere da čovjek u crnom zavije Partizan u crno. U oba slučaja Španac je bio blizu i imao dobar ugao gledanja, ali nije želio da vidi penal i konačno činjenica da je kraj utakmice odsvirao i prije isteka nadoknade vremena najbolji su dokaz eklatantne namjere da se Partizan gurne u provaliju poraza, a Mančesteru poklone bodovi koje nije zaslužio.
Nije Partizan odigrao briljantnu partiju protiv Mančestera, napravio je samo jednu grešku i ona ga je skupo koštala. Nemanja Miletić je mogao bolje da reaguje u tom 42. minutu, ali je Partizan i nakon toga igrao hrabro, organizovano i sa idejom, igrači Partizana su potpuno paralisali skupe vedete iz Mančestera i bez obzira što u timu nije bilo šestorice standardnih prvotimaca, ne zbog toga što je Ole Gunar Solskjer želio da ih odmori, već zbog povreda, niko ne može da kaže da je najtrofejniji engleski klub podcijenio trećeplasirani tim Srbije iz prošle sezone. Pokazalo se još jednom da treće mjesto u pingpong ligi ponekad vrijedi više od drugog, a veoma često i od onog prvog koji godinama gaji dekadentnu igru i brani se u svim utakmicama u Evropi, ali i da dolazi vrijeme kada će svi računi stići na naplatu, a tada će biti jako teško braniti ono što je još od vrhunskog dostignuća u derbiju sudije Vlada Glođevića neobranjivo.
Sadik je ponovo promašio nekolikoprilika, ali je najskuplji defanzivac planete pored njega nakon utakmice djelovao kao umorni starac. Sejduba Suma je još jednom imao nekoliko briljantnih poteza, odbranu Mančestera ostavljao iza sebe kao da igra protiv početnika, sjedao ih na dupe, i nedostajao je samo glo da utisk ponovo bude kao nakon derbija. I opet je oduševio supertalentovani Strahinja Pavlović koji je odigrao kao najprecizniji švajcarski sat u odbrani i još jednom dokazao da je već izrastao u vrgunskog štopera kakav je nekada bio Franc Bekenbauer. Jedino je podbacio najiskusniji prvotimac Partizana Zoran Tošić, od kojeg se mnogo više očekivalo, ali šta da se radi i možda je baš nekoliko njegovih poteza nedostajalo da se protivnik baci na koljena, pošto bi i stalni pritisak sa njegovog krila bio neizdrživ za odbranu Mančestera.
Partizan je poslije poraza pao na treće mjesto na tabeli u svojoj grupi, iza Mančestera i AZ Alkmara, ali daleko od toga da je eliminisan iz takmičenja i da nema šanse već u revanšu u protiv “crvenih đavola”. Igra Partizan tečno, brzo i lijepo za oko, ali je svima jasno da taj tim ima još dosta prostora za napredak i da je realizacija stvorenih šansi najveća boljka i ona će sama po sebi da dođe, a možda baš u Mančesteru za dvije nedjelje. Ono što je sada sasvim sigurno da će se Partizan nadigravati sa velikim rivalom i na “Old Trafordu” i možda kao što je prije više od pola vijeka Branko Rašović dobio nadimak “Div sa Old Traforda” to za 14 dana postane neki drugi igrač u “cno-bijelom” dresu, poput mlađanog Nemanje Stevanovića, razgoropađenog Sume ili u napadu veoma potentnih Asana, Sadika i Tošića.
Partizan u svom timu ima nekoliko zaista pravih bisera kakvi se rijetko rađaju. Strahinja Pavlović je to već mnogo puta dokazao, od Nemanje Stevanovića se tek očekuje da eksplodira, što je već nekoliko puta najavio, Lazar Pavlović nije bio impresioniran rivalom nakon što je ušao u igru umjesto Sume i to je ono na čemu Partizan treba da gradi svoju budućnost. Zbog toga bi bilo jako važno da oni ne budu prodati već u januaru ili na ljeto, nego da igrama u dresu partizana stiču neophodno iskustvo i još više podignu svoju cijenu, a tako pomognu i sebi i klubu jer u tom slučaju neće doživjeti sudbinu Lazara Markovića, Nemanje Radonjića, Danila Pantića ili Andrije Živkovića…
Nakon još jednog evropskog kola potpuno je jasno da stanje na tabeli u pingpong lige kroje ljudi poput španskog nepomenika od sinoć i da će biti ove godine jako teško iz kola u kolo nastaviti sa tolikim pritiskom na sudije u Srbiji, a da će mezimica morati da prestane sa svojim radnjama ispod žita ili će one postati toliko bezobrazno očigledme, vać jesu, da će svi navijači sjevera početi da zvižde treneri u direktoru sa doktorskim dizertacijama bez pečata univerzitetske institucije koja je doktorate izdala…
