Partizanova mladost pregazila pritisak i Radnički: Milošević dominantan, pobeda 4:2 u Kragujevcu

Uprkos turbulencijama u klubu, crno-beli klinci još jednom pokazali karakter i kvalitet.

Ako postoji generacija koja ne zna za strah i izgovore, to je ova Partizanova. U nedelji punoj turbulencija i spoljnog pritiska – od „slučaja Dušan Jovanović“, preko trzavica u upravi, pa do činjenice da je Crvena zvezda preuzela vrh tabele – crno-bela mladost je otišla u Kragujevac i odgovorila na jedini način koji poznaje: borbom, talentom i pobedom.

Rezultat 2:4 zvuči kao rutinska vožnja, ali realnost je bila mnogo kompleksnija. Tim Nenada Stojakovića odigrao je još jednu utakmicu iz koje se vidi i ogroman potencijal, i još veće mogućnosti za napredak. Napadački efikasni, odbrambeno krizni, ali psihološki čvrsti – Partizanovi klinci pokazali su sposobnost da reaguju na teške momente, čak i kada momentum krene protiv njih.

A sve priče počinju od Jovana Miloševića.
Momka zbog koga se svaki sekund pregovora sa Štutgartom mora pretvoriti u prioritet Humske. Sa 11 golova u Superligi, najefikasniji i najbolji igrač tima, opet je odigrao utakmicu koja ga odvaja od proseka. Dva gola protiv Radničkog, nekoliko poteza koji ukazuju koliko je sazreo i kako je srastao sa ekipom – od voleja koji je zakucao pod prečku posle dodira Ise Ba, do rutinskog „bocnutog“ gola na asistenciju Aranđela Stojkovića. Predator u kaznenom prostoru. Lav koji ne pušta plen.

I nije bio sam:
Nemanja Trifunović i Ognjen Ugrešić igrali su rasterećeno, slobodno, sa osmehom. Trifunović je načeo domaće posle sjajne akcije Seka i Ugrešića, dok je sam Ugrešić konstantno davao ritam ofanzivi Partizana. Uz raspoloženog Vukotića, sve je mirisalo na siguran trijumf.

Ali Partizan ne bi bio Partizan bez malo drame.
Odbrana je imala periode paničnih reakcija, grešaka i padova koncentracije. Radnički je to iskoristio da se vrati u meč – najpre preko Bevisa, pa potom Soklera. U tim trenucima crno-beli su morali da se oslone na mentalnu snagu i brzu reakciju, a upravo to su dobili. Jedanaesterac koji je iskoristio Bibras Natho „zaključao“ je utakmicu i rasteretio tim, ma koliko odluka o penalu bila diskutabilna.

Radnički je imao svojih momenta – dobru šansu Bevisa, potencijalnu situaciju za penal, gol sa desetoricom – ali nisu imali odgovor na Partizanov napad, niti na inspirisanog Jovana Miloševića.

U zbiru, ovo je bila utakmica koja je pokazala gde Partizan blista, gde mora da napreduje, ali i koliko ova ekipa ima karaktera.
Da, klinci još uče – ali uče pobedama.


SRCE KUCA ZA PARTIZAN. Piše: Volimpartizan.rs 🖤