Partizan u Novom Pazaru traži golove, samopouzdanje i odgovor koji treninzi ne daju (17h, mogući sastavi)

Zašto Partizanova neefikasnost u Novom Pazaru postaje ozbiljan test karaktera

Foto: Sportski žurnal

Piše: Volimpartizan.rs

Dva meča bez pobede nisu katastrofa — ali dva meča bez pobede sa igračem više u oba jesu razlog za ozbiljnu brigu. Partizan danas gostuje Novom Pazaru sa prtljagom koji je teži nego što to tabela sugeriše: remiji protiv Mladosti (1:1) i sa Čukaričkim (0:0) ne bole samo zbog izgubljenih bodova, već zbog načina na koji su izgubljeni. Kada imaš brojčanu prednost i ne možeš da je materijalizuješ — dvaput zaredom — onda problem nije u taktici. Problem je negde dublje.

Srđan Blagojević to i sam zna. U najavi utakmice, trener Partizana je izgovorio nešto što retko čujete od trenera pred kamerama:

„Najvažniji je način na koji popunjavamo šesnaesterac. Pogotovo je važna ta energija i glad pri dolasku u kazneni prostor, tačnije želja i uverenost da možemo da damo gol. To je opet psihološki momenat.”

Partizan i psihološki problem koji Blagojević prepoznaje ali ne rešava

Ovaj citat zaslužuje da se pročita više puta. Trener javno kaže da njegovoj ekipi nedostaje uverenost da može da postigne gol. Ne nedostaje im šema, ne nedostaje im pozicija — nedostaje im vera. To je neuobičajeno iskren komentar, i kao navijač znam da iskrenost trenera obično znači jednu od dve stvari: ili je na pragu rešenja, ili je na pragu kapitulacije.

Blagojević nudi „rad” kao odgovor. Rad, fokus, proces. Sve legitimne reči. Ali ako je problem psihološki — a on sam kaže da jeste — onda rad na treninzima nije dovoljan. Možeš da vežbaš završnicu koliko hoćeš, ali ako igrač u 78. minutu pred golom oklevà umesto da jednostavno šutne loptu u gol, to nije taktički deficit. To je deficit mentaliteta.

Kadrovske muke pred gostovanje u Novom Pazaru

Stvari dodatno komplikuje spisak povređenih. Andrej Kostić, mladi napadač čiji je transfer u Milan već dogovoren od juna, propustio je oba prethodna razočaravajuća meča. Postoje šanse da bude u timu danas, ali Blagojević sam napominje da je imao dužu pauzu — što znači da je daleko od pune forme.

Demba Sek se muči sa hroničnom povredom preponskog dela. Stefan Petrović se vratio iz omladinske reprezentacije povređen. Dušan Jovanović je doživeo hiperekstenziju kolena. Četiri igrača van stroja ili pod upitnikom — za ekipu kojoj i sa punim kadrom nedostaje efikasnosti.

Ovo nije izgovor. Ali jeste kontekst. Partizan sa problemom u realizaciji gubi upravo one igrače koji bi mogli da taj problem ublaže.

Novi Pazar i Lalatović — najgori mogući rival za Partizan bez samopouzdanja

Na drugoj strani čeka ekipa koja ima ono što Partizanu nedostaje: glad. Novi Pazar se bori za istorijski izlazak u Evropu, a na klupi ima Nenada Lalatovića — trenera koji, kako Blagojević diplomatski kaže, „po difoltu ima veliki motiv protiv Partizana.”

Da, Pazarci su bez pobede na poslednja tri meča. Ali Blagojević opravdano napominje da forma nije samo rezultat — kvalitet igre Novog Pazara nije bio loš. Protiv Železničara su u drugom poluvremenu pokazali agresivnost i hrabrost koje su im nedostajale u prvom. A Lalatovićeve ekipe imaju tu osobinu da igraju iznad svojih mogućnosti upravo u utakmicama gde motiv gori.

Partizan je u prvom delu sezone pobedio Novi Pazar 2:0 bez većih problema. Ali nedavno je izgubio u istom gradu 1:2. Isti rival, različit Partizan. Koji od ta dva Partizana danas izlazi na teren — to je pitanje vredno više od tri boda.

Šta Partizan mora da pokaže danas u Novom Pazaru

Blagojević je analitičan. Prepoznaje da mu se „ponavljaju problemi u strukturi, zauzimanju određenih pozicija, kao i vremenu kretanja kad dolazimo u određene prostore.” To je precizna dijagnoza. Ali dijagnoza bez leka frustrira — i trenera, i navijače.

„Apsolutno smo svesni šta nam je nedostajalo u prethodne dve utakmice.”

Svest o problemu je prvi korak, ali Partizan je svestan problema već dva meča. Danas je trenutak da svest postane akcija. Plej-of kuca na vrata, i crno-beli ne mogu da u njega uđu sa mentalitetom ekipe koja dominira posedom, ima igrača više — i ne postiže gol.


Vremenom razvijete osećaj za to kada ekipa prolazi kroz krizu forme i kada prolazi kroz krizu identiteta. Kriza forme se rešava jednim golom, jednom pobedom, jednim momentom koji otkočí sve. Kriza identiteta zahteva više — zahteva da neko na terenu, u 80. minutu, pri rezultatu 0:0, uzme loptu i kaže „ja ću.” Ne znam koji od ova dva problema Partizan trenutno ima. I nisam siguran da to zna ni Blagojević — koliko god njegova analiza bila precizna.

ŽIVIMO CRNO-BELO, SVAKI DAN.

Piše: Volimpartizan.rs 

DONIRAJ I PODRŽI RAD PORTALA
Ukoliko želiš da podržiš nezavisni rad portala Volimpartizan.rs, možeš to učiniti donacijom. Svaka podrška znači. Hvala ti što si uz nas.
http://paypal.me/volimpartizan

Dinarski račun kod Yettel banke: 115-0381638123518-11