Četvrti evroligaški trijumf crno-belih zaredom stigao je na najteži mogući način, uz Džonsov penal na sekund do kraja protiv poslednjeplasiranog rivala

Piše: Volimpartizan.rs
Četiri pobede zaredom u Evroligi zvuče sjajno dok ne pogledate kako je poslednja od njih izgledala. Partizan je večeras u polupraznoj Areni savladao Asvel sa 79:78, i jedina stvar koja razdvaja ovu pobedu od poraza jeste Karlik Džons i njegovo iskustvo da na sekund do kraja, pod pritiskom, pogodi prvi penal koji je odlučio utakmicu. Uzgred, drugi se nije trudio ni da pogodi. Sve ostalo — posebno prvih dvadeset minuta — bilo je teško za gledanje.
Treba odmah reći: derbi je bio pre dva dana. Noge su teške, glava je prazna, i to se videlo od prve minute. Nije izgovor, ali jeste objašnjenje koje zaslužuje da se čuje pre nego što se krene u analizu onoga što se večeras dešavalo na parketu.
Partizan protiv Asvela — prva četvrtina za zaborav
Početak utakmice bio je nešto što nijedan navijač Partizana ne želi da pamti. Crno-beli su delovali kao ekipa koja je fizički prisutna ali mentalno negde drugde. Bez energije, bez povezanosti u igri, bez ikakvog elana. Asvel, tim koji je poslednji na tabeli Evrolige, ušao je sa samopouzdanjem koje nije odgovaralo njegovom plasmanu i do kraja prve četvrtine imao dvocifrenu prednost — 24:14.
Koja god izmena da je Penjaroja pokušao, nije palila. Crno-beli su u tom periodu podsećali na verziju sebe sa početka sezone, onu koja je izazivala više frustracije nego nade. Šest minuta bez postignutog koša govori dovoljno o tome koliko je napad bio sterilan.
Preokret u drugoj četvrtini — Džons probudio ekipu
Promena je došla kada je Karlik Džons očigledno odlučio da je dosta. Njegov ulazak u ritam pokrenuo je i ostatak tima, i odjednom se videlo nešto što je ličilo na evroligašku košarku. Asvel je u celoj drugoj četvrtini postigao svega osam poena — i to je bilo dovoljno da Partizan ne samo stigne zaostatak već i izađe na plus. Sa minus deset na poluvreme sa prednošću 36:32.
Na papiru, preokret od trinaest poena izgleda ubedljivo. U praksi, bio je više posledica Asvelove nemoći nego Partizanove nadmoći. Gosti su promašili jedanaest od trinaest trojki u tom periodu. Crno-beli su i dalje rasipali lopte — deset izgubljenih do poluvremena — ali protivnik jednostavno nije bio dovoljno kvalitetan da to kazni.
Osetkovski kao svetla tačka Partizanove večeri
Ako je bilo nešto što je večeras vredelo izdvojiti kao zaista pozitivno, to je Dilan Osetkovski. Bivši as Unikahe vezao je tri trojke u trećoj četvrtini i vratio Partizan u prednost u momentu kada je Asvel ponovo pretio. Šut za tri poena mu u poslednje vreme nije bio saveznik, ali večeras je pronašao ritam koji je nedostajao celom timu.
Osetkovski je na kraju bio ključan i u završnici — njegova dva precizna penala na trideset sekundi do kraja dala su crno-belima prednost od dva poena. Da nije bilo njegove večeri, teško da bi se ova utakmica završila u Partizanovu korist.
Dramatična završnica
Poslednja četvrtina bila je otvorena koliko se i očekivalo od utakmice ovakvog kvaliteta. Asvel je pet minuta pre kraja ponovo bio u vođstvu. Penjaroja je morao da vrati Džonsa na parket ranije nego što je planirao, a kombinacija Džons-Bonga uspela je da stabilizuje situaciju.
Tomas Ertel, iskusni Francuz, pogađao je kao u najboljim danima i svojim poenima držao goste u igri do samog kraja. Endijaje je poravnao rezultat sa penala, i Partizan je na poslednjih dvadeset sekundi imao šansu da osmisli poslednji napad.
Loptu je uzeo Džons — očekivano. Iskustvo i kvalitet su mu omogućili da izbori kontakt i ode na liniju slobodnih bacanja sa sekund na semaforu. Prvi penal — unutra. Drugi — nameran promašaj, jer je pobeda već bila obezbeđena. Arena je odahnula, mada je dah bio više od olakšanja nego od oduševljenja.
Partizan nastavlja niz u Evroligi — ali kvalitet igre zabrinjava
Rezultat je tu. Četiri pobede zaredom u Evroligi, niz koji traje od decembra. To nije slučajnost i to zaslužuje respekt. Ali večerašnja utakmica, čak i uz razumevanje da je derbi bio pre dva dana, ostavlja gorak ukus.
Poluprazna Arena nije pomogla. Atmosfera koja inače nosi crno-bele večeras jednostavno nije postojala, i to se osetilo na parketu. Nedostajala je ona energija koja podiže tim kada igra ne ide — a večeras igra većinom nije išla.
Ono što ohrabruje je karakter. Ovaj Partizan zna da izvuče rezultat i kada ne igra dobro, i to je osobina koja se ne sme potceniti. Džons je lider koji preuzima odgovornost u odlučujućim trenucima, Osetkovski je pokazao da mu šut nije trajno napustio ruku, a pobeda je pobeda bez obzira na način.
U petak stiže Valensija. Španskom timu neće biti dovoljno da Partizan samo preživi veče na karakteru — biće potrebna igra koja večeras gotovo da nije postojala. Četiri pobede zaredom su kapital koji treba iskoristiti, ali ako se protiv Valensije ponovi energija iz prve četvrtine protiv Asvela, taj kapital može brzo da se istopi.
ŽIVIMO CRNO-BELO, SVAKI DAN.
Piše: Volimpartizan.rs
DONIRAJ I PODRŽI RAD PORTALA
Ukoliko želiš da podržiš nezavisni rad portala Volimpartizan.rs, možeš to učiniti donacijom. Svaka podrška znači. Hvala ti što si uz nas.
http://paypal.me/volimpartizan
Dinarski račun kod Yettel banke: 115-0381638123518-11