Partizan pobeđuje samo na gostovanjima

A naredni rival mu je Vojvodina koju redovno tuče u poslednje dve i po godine

Odrodio se Partizan od navijača. Entuzijazam prisutan jesenas, dok se igrala grupna faza Lige konferencije, prerastao je u razočaranje usled katastrofalnih rezultata od početka 2023, još jedne promene na klupi i nebrige rukovodstva, što je dovelo do pada ekipe na treće mesto tabele Mozzart Bet Superlige i neizvesnosti hoće li izboriti plasman u kvalifikacije za Ligu šampiona.

Crno-beli su izgubili podršku iznutra (rukovodioci prilikom nedavne posete „Zemunelu“ označili Bibarsa Natha kao jedinog kome maltene veruju), istovremeno i spolja (sve manje ljudi na tribinama), zbog čega na verodostojnosti dobijaju reči Igora Duljaja kako podršku „niti očekuje, niti će je dobiti“. Jedino što mu preostaje jeste da počne da pobeđuje. Prvi naredni rival je Vojvodina. Zahtevan rival, posebno zbog situacije u kojoj se nalazi viceprvak Srbije, ali postoje detalji koji hrabre partizanovce uoči meča u Novom Sadu (subota, 20 časova, TV Arena Premium 1).

Razlog su – gostovanja. Koliko god se muči u Humskoj (nije dobio nijedan od četiri meča od početka kalendarske godine), dotle mu odlasci van svog stadiona prijaju. Kontradiktorno, ali tačno. Tamo gde bi trebalo da se oseća komforno, da po logici lakše „otvara“ rivale ulazi u blokadu i gubi bodove. Zato na tuđoj teritoriji em igra uverljivije, em osvaja poene.

To se najbolje uočava na osnovu izdanja u prvenstvu Srbije. Od poslednjih deset gostovanja Parni valjak je dobio čak devet. Slavio je na „Karađorđu“ protiv Mladosti GAT prilikom debija Gordana Petrića (1:0), u Kragujevcu (1:0), Lazarevcu (5:1), Surdulici (2:0), na krovu Tržnog centra „Stadion“ (4:0), u Bačkoj Topoli (3:2), Kruševcu (1:0), Subotici (2:1) i Lučanima (3:0). U seriji započetoj još polovinom avgusta omanuo je jedino na poslednjem večitom derbiju, mada i tih 0:1 na terenu Crvene zvezde predstavlja izuzetak koji potvrđuje pravilo da mu je na strani lakše. Zašto, to je već stvar psihologije. Teško objašnjivo i još teže razumljivo, ako se ima u vidu činjenica da je na većini gostovanja bio gledaniji nego na svom stadionu, što onda otvara pitanje kako je moguće da ima pritisak od rođene publike, a ne od tuđe. Ili, ako ga ta ista publika prati na gostovanjima, zašto joj onda omogućava ugođaj u rezultatskom smislu uglavnom van Humske.

Zanimljivo, ove sezone crno-beli imaju jednak broj evropskih pobeda kod kuće (Hamrun i Keln) i na strani (Keln i Šerif).

U situaciji kad je uklješten na trećem mestu, bod iza TSC-a, a jedan ispred Čukaričkog, svaki naredni meč Partizanu je „biti ili ne biti“. Tako je tretiran i predstojeći u Novom Sadu. Igrački, komplikovan. Pogotovo ako se zna da je Vojvodina od nastavka klupske sezone neporažena. Čak je osvojila više bodova od Parnog valjka (14:11), na svom terenu je spojila 12 mečeva bez poraza, međutim, ima jedan detalj koji odgovara Partizanu.

Sa Vojvodinom – zna.

U jednom periodu je bio nesnalažljiv (tri poraza u dva i po meseca kad je Lale vodio Nenad Lalatović), međutim, posle toga sve je za crno-bele bilo idealno. Sedam utakmica – sedam pobeda. Prvih šest pod komandama Aleksandra Stanojevića, a poslednja izvojevana u trenerskom mandatu Gordana Petrića. Tačno je da je većinu od tih sedam trijumfa izborio kod kuće (čak pet), ali na minula dva u Novom Sadu nije primio gol (2:0, 1:0).

Isto tako, dobio je svaku od poslednjih pet utakmica na stadionu „Karađorđe“: po dve protiv Vojvodine i Proletera i jednu protiv Mladosti GAT.

Originalni tekst Mozzart Sport