Tanasković i Miletić prvi domaći potpisi za narednu sezonu?

Ostoja Mijailović najavljuje zaokret ka domaćim igračima

Gostovanje Ostoje Mijailovića na SoS kanalu izazvalo je buru reakcija, ali ne zbog tona – već zbog sadržaja. Predsednik Partizana prvi put posle dugo vremena otvoreno je priznao ono što Grobari već godinama govore: model sa legijom stranaca nije dao ono što je obećavao.

Najzvučnija poruka večeri bila je najava promene koncepta – Partizan, kako kaže Mijailović, mora ponovo da se osloni na domaće igrače i da gradi identitet koji ne zavisi od jednog čoveka. Rečeno je i da su dvojica domaćih košarkaša već dogovorena za narednu sezonu, ali bez otkrivanja imena.

Prema nezvaničnim informacijama, reč je o Nikoli Tanaskoviću i Dušanu Miletiću.

Na papiru – potez koji ima smisla. U realnosti – potez koji dolazi sa ozbiljnim zakašnjenjem.

Nikola Tanasković je dete sistema Partizana. Nosio je crno-beli dres od 2016. do 2019. godine, ali tada nije dobio priliku da se u potpunosti razvije. Umesto strpljenja, usledio je rastanak. Godine posle proveo je gradeći sebe – u Megi, Igokei, Breoganu, Borcu, da bi vrhunac dostigao u Budućnosti, gde danas igra najbolju košarku karijere i nosi kapitensku traku.

Njegove brojke u ABA ligi govore same za sebe, ali još važnije – Tanasković je sazreo igrač, sa jasnom ulogom i autoritetom. Ono što Partizan godinama traži.

Dušan Miletić ima sličnu priču. Takođe je bio deo crno-belih, ali u periodu kada se minutaža delila na kašičicu. Odlazak iz Humske nije ga slomio – naprotiv. Korak po korak, Miletić je izrastao u jednog od najpouzdanijih centara regiona. Danas u Klužu igra košarku karijere i važi za ozbiljnu unutrašnju silu.

Njih dvojica bi zaista mogli da predstavljaju temelj domaće osovine Partizana. Ali ovde dolazimo do ključnog pitanja – zašto tek sada?

Godinama se pričalo o identitetu, a na terenu smo gledali tim bez korena. Domaći igrači su dolazili i prolazili, često bez jasne uloge, dok su stranci dobijali ključeve ekipe. Jedini koji je u tom periodu zaista imao težinu bio je Aleksa Avramović, a kasnije Vanja Marinković – koji je, ironično, sada teško povređen.

Zato Grobari slušaju ove najave sa zadrškom. Ne zato što ne žele domaći Partizan – već zato što su se previše puta opekli na velikim obećanjima.

Ako Tanasković i Miletić zaista obuku crno-beli dres, to može biti pravi signal promene. Ali samo ako iza toga stoji doslednost, a ne još jedan marketinški ciklus.

Navijači više ne traže parole. Traže kontinuitet. I dela.


🖤 ŽIVIMO CRNO-BELO, SVAKI DAN.
Piše: Volimpartizan.rs 🖤