Novi talas „crno-belih“

Protiv Mačve neki fudbaleri Partizana su još više skrenuli pažnju na sebe, neki nagovestili da su zaista pojačanja, a neki su se dobro snašli u proširenom repertoaru. – Trenutak nepažnje može da bude koban u Evropi

U međupotezu između drugog i trećeg kola kvalifikacija za Ligu Evrope Partizan je u prvenstvu Srbije savladao Mačvu (4:0). I rezultatom, a pogotovo igrom, dao je do znanja da će kudikamo spremniji na megdan Malatiji (u četvrtak u Beogradu, a 15. avgusta u Turskoj).

Protiv Šapčana, koji su sve vreme imali podređenu ulogu, „crno-beli“ su pokazali da su povećali svoje mogućnosti. I tu, kako izgleda, nije njihov zenit.

Pojavio se novi talas igrača, koji bi mogli da budu budućnost našeg fudbala. Strahinja Pavlović je prošle sezone postao standardan u zadnjoj liniji, a sada je protiv Mačve proširio svoju delatnost, pa je često ne samo išao u napad, nego dolazio i u šanse. Da mu je Suma u jednoj akciji odmerenije poslao loptu Partizanov štoper je mogao da bude i strelac.

Na ranijim utakmicama S. Pavlović je pokušavao da učestvuje u napadačkim poduhvatima, ali ga protivnici nisu shvatali ozbiljno. Em je vrlo mlad, em je odbrambeni igrač, a sem dobre volje nije bio dovoljno obučen da iskoristi prostor, koji mu se otvarao.

Učinkom protiv Mačve je nagovestio da je naučio i neke odlomke iz drugih uloga. Ako nastavi da proširuje svoj repertoar biće to od velike koristi i njemu i njegovom timu, jer je ubacivanje iz odbrane mogućnost da se u napadu dobije igrač više. U većini slučajeva i bez čuvara, jer je pitanje ko bi ga od protivničkih igrača preuzeo.

Filip Stevanović je protiv Konahs Kija dobio priliku u drugom poluvremenu i odlično je iskoristio (centrirao je za drugi gol, a sam postigao treći na vrlo dovitljiv način). U susretu sa Šapčanima je imao osećaj gde treba da bude i zahvaljujući tome je Partizan poveo. Mogao je da bude i delotvorniji, ali nije bio pribran, to jest kao da nije imao pripremljeno rešenje kako da puca kada je po zemlji do njega došla lopta, koju je s desne strane uputio Miletić. On je vrlo mlad i vežbanjem će nesumnjivo da poveća samopouzdanje i smanji broj situacija u kojima mora da se lomi šta bi bilo najbolje da uradi.

Na sebe je ponovo skrenuo pažnju i Lazar Marković, mada je ušao kao zamena. Na onoj utakmici u revanšu polufinala Kupa Srbije u Nišu, verovatno prelomnoj u Partizanovom nastojanju da spase ugled u sezoni, koja je pretila da bude zapamćena kao jedna od najneuspešnijih, bio je prijatno iznenađenje zbog čega je Milošević kao trener zaslužio najveću ocenu za hrabrost i dobru procenu.

U nedelju se za relativno kratko vreme videlo da na njega i te kako treba da se računa kao kreativnog igrača, a i da ume da uđe u šansu. Nije je iskoristio (mnogi naši fudbaleri umesto da jednostavno prebace loptu preko golmana u gol traže komplikovanija rešenja), ali fudbalska umetnost je da se dođe u stopostotnu priliku. Minut kasnije, kad je isticalo vreme utakmice, omogućio je Sadiku da postavi konačan rezultat.

Taj poslednji pogodak takođe može da bude od velikog značaja za Partizan. Pre svega zbog toga što je to prvi gol u takmičarskoj utakmici ovog pojačanja „crno-belih“. Za napadača je od presudnog značaja da počne da daje golove, jer u protivnom može da izgubi samopouzdanje.

Povratnik Ožegović je, posle revanša s Velšanima, ne samo ponovo bio strelac, nego je i pripremio Sumi gol, kome će to, takođe, mnogo da znači kao i Sadiku. Za proboj u Ligu Evrope od neprocenjivog je značaja da što više igrača bude efikasno.

Na utakmici kakva Partizanu predstoji u četvrtak i najmanja greška može da bude kobna. Njegova mreža se u prethodna četiri takmičarska okršaja nijednom nije zatresla, ali je protiv Mačve jednom uhvaćena na spavanju. Nije kažnjena, jer je protivnički igrač bio neodlučan, ali u Evropi zbog toga može da se plati ceh.

Tekst preuzet sa portala Politika