Momčilo Vukotić, za fudbalske patricije i plebejce jednostavno – Moca, sa statusom možda i najveće legende Partizana i epitetom rekordera po broju odigranih utakmica za crno-bele (791), s pažnjom prati dešavanja u Humskoj i pred sednicu Skupštine zakazane za 14. septembar čvrsto diže dva prsta za – Nenada Bjekovića!
– Govorio sam još pre šest meseci: vreme ne radi za Partizan. Radna grupa je formirana da pripremi Skupštinu, ne da vodi klub. Predugo traje ovo v.d. stanje, očito da to nekome odgovara – tradicionalno smirenim glasom zbori Vukotić, počasni predsednik omladinske škole crno-belih.
Sale, rekord je tu da se obori
Saša Ilić „duva za vrat” Momčilu Vukotiću, još uvek na prvom mestu po broju odigranih utakmica za Partizan.
– Sale, rekord je tu da se obori. I dobro je da se obori. Primer i za mlađe: odlaze sa 18, 19 godina, a ne odigraju za prvi tim ni toliko utakmica. Ilić je primer privrženosti – hvali Moca aktuelnog kapitena i još jednu ikonu Parnog valjka.
Kratka pauza, pa nastavak monologa, prožetog sa sijaset emocija:
– Očekivao sam ujediniteljsku Skupštinu, u finim tonovima, kakva dolikuje Partizanu. Ne da nas neko deli na poziciju i opoziciju!
Vukotić nabraja razloge zbog kojih je i na prekinutoj sednici, 24. maja, nameravao da podrži saigrača s kraja „sedamdesetih” –Nenada Bjekovića:
– Zar ni preko 30 bodova minusa, česte promene trenera, dovođenje brojnih igrača u zimskom i letnjem prelaznom roku, rano ispadanje iz Evrope i Zvezdinih plus devet na početku ovog prvenstva nisu dovoljni da se upali crvena lampica? Izgleda da nije, ponašaju se kao da je sve u redu!
Legendarni napadač, majstor kadar da preševa celu odbranu večitog rivala u derbiju i postigne gol za TV špicu „Sportskog pregleda”, osvrće se i u svoj delokrug:
– Potpuno sam isključen iz zbivanja u omladinskoj školi. Ja, kao doskorašnji direktor, sada počasni predsednik… Nisam sujetan, verujte, mogu da pomognem, udelim bar savet, dam predlog…
Vukotiću, nesvojstveno, zaigra glas:
– Ne vidim viziju, strategiju – biseri odlaze sve mlađi, ne odigraju ni 20 utakmica za prvi tim. I šta dobije klub? Mrvice, ni rezultatski, ni finansijski benefit.
Moca skreće pažnju:
– Kada se objavi da je Partizanova škola druga u Evropi – svi su tu, slikaju se, a kada… Potrebno je da se u nju i ulaže, klub će od nje da zavisi i u budućnosti.
Skupština bi, po mnogima, mogla da bude Partizanova prekretnica…
– Glas dajem fudbalskoj opciji! Naravno da sam uz bivše igrače, svoje prijatelje, ljude koji osećaju, vole i sposobni su da vode naš Partizan. Trenutak je da se okupimo…
Vukotić se s pravom pita:
– Kako sam ja opozicija? Kome? Ne mogu to nikome da budem, pogotovo ne mom Partizanu.
Nameće se pitanje: hoće li crno-bela ikona 14. septembra, u „Zemunelu”, da izađe za govornicu i još jače nego u dnevnoj štampi podigne glas?
– Prvu Skupštinu su odložili, drugu prekinuli, ne znam šta na ovoj može da se dogodi…
Bilo je vreme da kažemo: „Moco, hvala”. Momčilo Vukotić – gospodin za sva vremena, s opaskom: „Ne bih o pravnim začkoljicama i 12 novih delegata u Skupštini” i s argumentima, bez ijedne ružne reči zbog čega je za Nenada Bjekovića, ne za Milorada Vučelića, Miloša Vazuru, Žarka Zečevića…
Trbojevićev doprinos je nemerljiv
Svim trenerima iz omladinske škole Partizana, uključujući i Nikicu Klinčarskog, obnovljen je ugovor, ne i – glavnom skautu Dušanu Trbojeviću.
– Šokantno! Trbin doprinos Partizanu je nemerljiv: godinama unazad je špartao Srbijom, trenirao i otkrivao bisere, činio velike stvari za klub – naglašava Momčilo Vukotić.