MILINKOVIĆ:,,Rival nek` razmišlja kako da zaustavi Leonarda i Đurđevića, momci – „kidaju”! Ali, stvarno”

Titula u proleće 2015, potom (ne)očekivani iskorak od sedam milja (šest pobeda i remi) na evrosceni urezuju Zorana Milinkovića, kako vreme odmiče, sve dublje u noviju istoriju Partizana; postamentno čuvaju uz koeficijentno uspešnije Vladimira Vermezovića i Aleksandra Stanojevića

Trener crno-belih, od raspada SFRJ, s najviše evrotrijumfa u sezoni očekuje večeras zanimljivo finale Kupa Srbije, sadržajnu i ne previše efikasnu igru Partizana i Crvene zvezde.

– Ne bih o brojnosti golova, svelo bi se pod kladioničarskom prognozom – odmereno će, Milinković.Motiva je napretek na obe strane, kao i decenijama unazad, s tim što u kup finalu sve stane u 90 minuta. Tad najčešće sitni detalji odluče pobednika, ekipna ili pojedinačna nadahnutost. Kad bude nečije veče, nezaustavljiv, sve ide od noge. Biće top utakmica, pretpostavljam… Bolje rečeno: priželjkujem.

Trofejni trener, poput marketinške opaske Zdravka Čolića, ne bi ništa dir`o u formacijskoj i sistemskoj postavci crno-belih.

– Partizan, logično, nema razloga da menja igru – dobitnu i naposletku trofejnu. Nikolić i prvotimci su svoji na svome i, nakon impresivne sezone i posebno finiša, puni samopouzdanja. Šampioni! S druge strane, Đurovski je malo vremena s ekipom… Opet, ima mogućnost i za taktičku manipulaciju s timom.

S tim u vezi, ne isključuje strateška iznenađenja.

– Nadmudrivanja su draž fudbala, otud uvek moguća. Promenom sistema igre, recimo. Pojavljivanjem manje korišćenih igrača, novih varijanti ofanzivnih prekida… Pregršt toga, mada kratka je vremenska distanca od poslednjeg prvenstvenog kola i ovog finala, sve dakle diskutabilno s obzirom na kraj sezone i što ekipe već imaju. Laureata – pored timske igre, individualnog umeća i nadahnuća – odlučiće: – Srce! Veće srce, veća glad za pobedom. Znanje i pamet. Valja biti non-stop u opciji igre, koncentrisan na svaku loptu. Rival nek` razmišlja kako da zaustavi Leonarda i Đurđevića, momci – „kidaju”! Ali, stvarno – oduševljeno zaključuje Zoran Milinković.