Cela fudbalska Srbija mesecima priča jedno – Partizanu je hitno potreban iskusan štoper, komandant odbrane, čovek koji će stati iza mladog tima i držati liniju kao što je nekada to radio Mladen Krstajić. On je pre 15 godina bio ključni stub Parnog valjka na putu ka Ligi šampiona, dok su uz njega stasavali i učili mlađi defanzivci.

Svi vide gde su Ahilove pete ovog tima – od bivših asova, preko sportskih novinara, do navijača. Svi, osim onih koji odlučuju u Humskoj. Proba da se u maju vrate Stefan Savić ili Matija Nastasić propala je, a onda je usledio – potpuni prekid potrage. Obrazloženje? „Nema nikog na tržištu.“ Kao da su njih dvojica jedini iskusni štopera na svetu.
U sezonu se ušlo sa četiri neiskusna štopera: Matija Milovanović (21) sa 119 minuta seniorskog fudbala pre dolaska, Nikola Simić (18) sa devet nastupa, Vukašin Đurđević (21) koji prošle sezone nije odigrao ni minut u Evropi, te Stefan Milić (25) iz druge ruske lige kao „najiskusniji“. Rezultat? Puklo je protiv Hibernijana, ali signali su stizali mnogo ranije – posebno u dvomeču sa AEK-om.
Greške u poslednjoj liniji su se ređale, a samo zahvaljujući golmanima Miloševiću i Kruniću brodolom nije stigao ranije. Ni to nije bio dovoljan znak da se reaguje. Poslednje pojačanje, Demba Sek, stiglo je još 27. juna, a potom – mesec dana tišine.
Sada, posle 0:2 kod kuće, Partizan u Škotskoj mora po čudo. U suprotnom, na domaćoj sceni će ostati bez Evrope i bez realnih šansi za titulu. A pitanje je – kako će klub preživeti bez UEFA novca naredne godine?
Prioritet je još zimus bio jasan – plasman u grupnu fazu evropskog takmičenja. Na delu, međutim, izgleda da sportski sektor nije dao ni blizu „200 odsto“ da se taj cilj ostvari. A vreme curi.
BUDI SVAKI DAN UZ VAŠ VOLIMPARTIZAN.
Piše: Volimpartizan.rs 🖤