– U juniorskom stažu imam nerešen skor sa komšijama – 3:3. Za moju „klasu 1987” igrali su: Bojović, Vujović, Popara, Simić, Stanisavljević, Krstić, za Crvenu zvezdu Đorđević, Stojčev, Petrović… – evocira drage uspomene rođeni Nišlija.
U seniorima, pak, ne zna za trijumf:
– Na debiju za Čukarički remizirao sam na Marakani, potom – igrao po dva puta nerešeno sa Jagodinom i Radničkim. Čekam pobedu!
Priseća se derbija kao gledalac:
– Skupljao sam lopte 2002. kada je strelac bio Ivica Iliev, mi klinci, sa istoka i zapada, otrčali smo do juga. Najdraži mi je derbi iz 1998. kada je Mateja Kežman pogodio u 90. minutu, mada nisam video taj gol – otac Aleksandar je na 1:1, u „80 i nekom”, rekao da izađemo napolje kako bismo izbegli gužvu. Dok smo se spuštali ka automobilu, na platou ispred južne tribine, čuli smo eksploziju radosti. Požurili smo do strica Gorana u Kumodraž, upalili BK televiziju i videli da je pobedio – Partizan. Dotle, nismo bili 100 odsto sigurni.
Provereni vezista postao je značajna karika Parnog valjka dolaskom Marka Nikolića, trenera koji ogromnu pažnju poklanja prekidima. Saša ih izvodi sjajno.
– Imamo visinu, dobre skakače, prekidi su naš adut…
Osokoljen je asistencijama protiv Rada i Borca.
– Akcije preslikane sa treninga…
Zaigra mu brk na pitanje – da li bi mogao, zahvaljujući golom iz slobodnog udarca, da nasledi Nikolu Drinčića?
– Ne zamišljam takav scenario, ali – prolazi mi kroz glavu. Samo da svi pružimo maksimum i, ako Bog da, radujemo se sa navijačima.
Izuzetno ceni komšije:
– Dobar su tim, pobeđuju u kontinuitetu. Donald, Kanga, Le Talek – odlični igrači.
Ne veruje u goleadu, ali…
– Očekujem veliku borbu, tvrdu utakmicu, mada – ako se otvori… Samo da ne bude ekscesa i da publika uživa.
Dva srca, sa zapada, kucaće da odigra odlično:
– Otac Aleksandar i sestra Tijana – najveći navijači. Majka će sa suprugom i decom da navija od kuće – smeška se Saša Marjanović.