LIČNI STAV: Partizan ne može ovako – Iliću trebaju igrači, ne obećanja

Piše: Volimpartizan.rs

Zebnja je prava reč za stanje oko Partizana, ali nije najveći problem to što je ima, nego što je potpuno zaslužena. Ovaj tim danas ne izgleda kao ekipa kojoj fali još nekoliko treninga, već kao ekipa kojoj fale ljudi u srcu igre, na levoj strani i u poslednjoj liniji. Posle 40 i kusur godina praćenja Partizana naučiš da razlikuješ pripremnu utakmicu koja laže od pripremne utakmice koja upozorava. Ove dve pripremne ne lažu.

Puna podrška Saši Iliću i momcima, ali još veća kritika ide upravi. Podrška treneru ne znači ćutanje o onima koji mu nisu dali alat.

Ove pripreme su pokazale da Partizan nema luksuz da čeka jesen da bi video ono što se već sada jasno vidi

Najvažnije upozorenje nije sam rezultat ni protiv CSKA 1948 ni protiv Aluminija, već slika igre. Kad trener posle oba meča više priča o problemima nego o pomacima, to treba shvatiti ozbiljno. Kada još kaže: “Još nismo na nivou na kom želim da budemo… generalno moramo da igramo mnogo bolje nego danas”, tu više nema mesta za utešne priče o julu i teškim nogama.

Da, pripreme jesu period u kome noge umeju da budu teške, ali lopta ne sme da bude teža od ideje. Partizan trenutno nema ni protok ni ritam, a to je mnogo ozbiljnije od obične letnje tromosti. Ako mislite da se ovo može zakrpiti samo treningom, onda gledamo različit Partizan.

Partizanov vezni red usporava sve što Ilić pokušava da ubrza

Protiv Aluminija se ogolio glavni kvar. Posle penala Erika Kojzeka, umesto da vođstvo donese mir, igra se svela na vraćanje lopte unazad, kruženje između štopera i statiku ostatka ekipe. Najgori detalj nije bio samo spor pas, nego to što su pojedini igrači stajali i gledali dok je Kojzek ostajao sam da sačuva loptu protiv dvojice.

Sa aut-linije je stizala jasna poruka da se igra jednostavnije i brže, ali odgovor ekipe gotovo da nije postojao. Tu dolazimo do suštine: spori protok lopte nije samo stvar forme, već kadar govori da nema dovoljno igrača koji umeju da prime loptu pod pritiskom, okrenu se i ubrzaju sledeći pas. Milan Aleksić je delovao bez ritma i bez uticaja koji se od njega očekuje, Ognjen Ugrešić takođe nije povezao linije onako kako bi Partizan morao da dobije od te zone terena.

Partizan danas nema problem forme, nego problem osnove.

PROČITAJTE NA SAJTU JOŠ I: Saša Ilić posle Aluminija: Sporo napredujemo

Partizanu ne trebaju imena, nego dva vezista, levi bek i stoper

Zato ovo vredi ponavljati dok ne dosadi: ovom timu su potrebna bar dva iskusna i smislena fudbalera u sredini terena, a pod hitno i levi bek i stoper. Ne jedan od ta četiri profila, ne polurešenje, ne još jedno popunjavanje broja.

  • Dva iskusna vezista — jedan da primi loptu pod pritiskom i smiri haos, drugi da ubrza pas i poveže napad.
  • Levi bek — da otvori teren i ponudi prirodan izlaz kada sredina stane i kad se ekipa zarobi u pasovima unazad.
  • Stoper — da poslednja linija ne paniči čim rival podigne presing i da iznošenje lopte ne izgleda kao improvizacija.

Smislena pojačanja znače profile, ne prezimena za naslov. Vreme ne igra levog beka, a obećanja ne zatvaraju prostor kod stopera.

Podrška Saši Iliću ne oslobađa Partizanovu upravu krivice

Saša Ilić je sada pred većim zadatkom nego što izgleda sa strane. Ne trenira samo ekipu Partizana, već pokušava da promeni naviku tima koji je godinama učio da igra sporo, oprezno i unazad. To je paklen posao i kada imaš kompletiran kadar; bez njega je gotovo nepošten zahtev.

Zato sam potpuno na strani trenera i momaka kada je u pitanju podrška, ali nisam spreman da glumim da je problem samo u vremenu i fazi priprema. Uprava opet kasni tamo gde najmanje sme da kasni. Već smo previše leta potrošili na priču da će sve leći na svoje mesto. Partizan poslednjih godina stalno menja poglavlja, a suština ostaje ista: kada treba pomoći timu na vreme, sve predugo liči na čekanje.

Najviše me kopka jedna konkretna dilema: da li u ovom kadru zaista postoji makar jedan vezista koji može da nosi ritam kakav trener traži, ili samo odlažemo zaključak koji je već očigledan? Ako među vama ima onih koji su pažljivije pratili svaki minut Aleksića i Ugrešića na pripremama, voleo bih da čujem gde vide razlog za veći optimizam. Ja sam za punu podršku ekipi, ali nisam za samozavaravanje. Upravo je ta granica danas, čini mi se, najvažnija tema Partizana u Humskoj.

ŽIVIMO CRNO-BELO, SVAKI DAN.

Piše: Volimpartizan.rs 

DONIRAJ I PODRŽI RAD PORTALA
Ukoliko želiš da podržiš nezavisni rad portala Volimpartizan.rs, možeš to učiniti donacijom. Svaka podrška znači. Hvala ti što si uz nas.
http://paypal.me/volimpartizan

Dinarski račun kod Yettel banke: 115-0381638123518-11