Transfer Andreja Kostića iz Partizana prema pisanju medija otkriva poznati obrazac: velika obećanja, skromna realnost i povrede koje misteriozno nestaju

Piše: Volimpartizan.rs
Dvadeset miliona izlazna klauzula. Dvanaest miliona su pominjali zimus kao realnu cifru. Prema pisanjima italijanskih medija — tri miliona fiksno. Ako je Partizanov transfer Andreja Kostića u Milan zaista blizu realizacije pod ovim uslovima, onda ovo nije priča o pametnoj prodaji mladog talenta. Ovo je priča o klubu koji prodaje jer mora, za koliko mora, i koji je usput opet nije bio iskren prema sopstvenim navijačima.
Finansijska aritmetika Partizanovog transfera Kostića
Hajde da raščlanimo brojeve, jer oni govore više od bilo kakvog saopštenja.
Andrej Kostić je stigao u Partizan prošlog leta iz Budućnosti iz Podgorice za 900.000 evra. Uz izlaznu klauzulu od 20 miliona. Zimus, kada je Milan ozbiljno kucao na vrata, iz Humske su odbili ponudu od 2,5 miliona sa bonusima. Smatrali su da mogu da izvuku mnogo više. Pominjala se cifra od 12 miliona.
Sada, prema izveštajima italijanskih medija, fiksna suma je navodno 3 miliona evra. Od toga Budućnost ima pravo na 15 posto — bilo od cele sume, bilo od profita iznad 900.000 koliko je plaćen. Ni to niko nije precizirao. U najboljem slučaju, Partizanu ostaje nešto iznad 2,5 miliona. U najgorem — ispod toga.
To je, da budemo jasni, manje od onoga što je Milan nudio zimus. Manje. Od ponude koju je Partizan odbio jer je “mogao da izvuče mnogo više.”
Partizan i misteriozna povreda Kostića — ko kogaa laže?
Ali finansije su samo pola priče. Druga polovina je još neprijatnija.
U Lučanima, Kostić navodno nije igrao zbog “ozbiljnije povrede ahilove tetive.” Ko je pratio, sećaće se — povreda ahilove tetive nije prehlada. To je meseci oporavka, ponekad sezona. I sada taj isti momak sutra ujutru ide na lekarske preglede u Milano? Ili se desilo medicinsko čudo na koje se srpska ortopedija može pozvati pred svetom, ili jednostavno — nismo čuli istinu.
Ako je povreda bila prava i Kostić se zaista oporavio u rekordnom roku, onda treba da se poklonimo medicinskom timu. Ali ako je priča o povredi bila paravan dok su se vodili pregovori sa Milanom — onda je to još jedan slučaj u nizu u kom uprava Partizana tretira navijače kao publiku kojoj možeš da serviraš šta hoćeš.
Zašto Partizan prodaje Kostića sada — i šta to govori o upravi
Odgovor je jednostavan i ne zahteva duboku analizu: Partizanu treba novac. Titula je otišla — zaostatak za Zvezdom je dvocifren. Plan da se Kostić zadrži do leta i proda skuplje propao je iz istog razloga iz kog propadaju svi planovi koji zavise od rezultata u ligi koja je odlučena u januaru.
Jedanaest golova na 27 utakmica. To je učinak koji zaslužuje ozbiljniju valuaciju. Ali kada prodaješ iz prinude, ne diktiraš uslove — primaš ih. Milan to zna. Partizan to zna. Jedini koji su mislili drugačije su oni koji su slušali obećanja o dvocifrenim milionima.
Kostić bi, prema najavama, trebalo da ostane u Partizanu do kraja sezone kao pozajmljen igrač. Zvuči lepo na papiru. U praksi, motivacija momka koji zna da je prodat i da ga čeka Milan futuro teško da može biti ista kao kad si igrač koji se bori za svoju budućnost u klubu. To je ljudski, razumljivo — ali ne pomaže Partizanu na terenu.
Transfer Kostić — obrazac koji se ponavlja
Obećaj visoku cenu. Odbij realne ponude. Čekaj bolje dane. Bolje dane ne dočekaj. Prihvati manje od početne ponude. Objasni navijačima da je to “dobra prilika.”
Ovaj obrazac nije nov. I upravo zato je frustrirajući. Jer Kostić nije loš igrač — naprotiv, momak je produktivan, mlad, ima perspektivu. Ali objektivna vrednost jednog igrača koji je odigrao pola sezone u srpskoj ligi nikada nije bila 12 miliona, i svako ko je to tvrdio je ili verovao u bajke ili ih je svesno prodavao.
Tri miliona fiksno — ako se ta cifra potvrdi — nije sramotna suma za igrača kupljenog za 900.000. Ali jeste sramotna u kontekstu svega što je rečeno i obećano. I jeste simptom kluba koji ne prodaje iz pozicije snage, već iz pozicije preživljavanja.
Stalno se vraćam na istu stvar i ne mogu da je razrešim: ta povreda ahilove tetive. Ako je bila istinita, kako je momak spreman za Milanove preglede? Ako nije bila istinita, zašto nas opet lažu o stvarima koje se lako provere? Ovo me kopka više od bilo koje cifre, jer cifre mogu da variraju — ali poverenje, kada se jednom izgubi, ne vraća se bonusima iz ugovora.
ŽIVIMO CRNO-BELO, SVAKI DAN.
Piše: Volimpartizan.rs
DONIRAJ I PODRŽI RAD PORTALA
Ukoliko želiš da podržiš nezavisni rad portala Volimpartizan.rs, možeš to učiniti donacijom. Svaka podrška znači. Hvala ti što si uz nas.
http://paypal.me/volimpartizan
Dinarski račun kod Yettel banke: 115-0381638123518-11