
Više nije ni pitanje da li će Jovan Milošević da zatrese mrežu u Mozzart Bet Superligi – već na koji način će to učiniti. Da li solo prodorom kao u Kruševcu, makazicama u Ivanjici, slobodnjakom u Evropi ili rutinskom realizacijom penala, kao protiv Napretka u Humskoj. Kako god da okrenete, momak iz Čačka je Grobarima podario galeriju poteza za pamćenje.
Naravno, Partizan je imao i ranije vrhunske mlade igrače, ali način na koji Milošević utiče na igru cele ekipe vraća osmeh na lice navijačima. Zapravo, Humska nije videla ovakvog maestra još od Stevana Jovetića. Od popularnog Puja, crno-beli nisu imali mladog fudbalera koji je toliko menjao tok utakmica – golovima, asistencijama, ali i čistom fudbalskom inteligencijom.
Protiv Napretka nije samo dao gol sa bele tačke – pokazao je osećaj za igru kada je propustio loptu Vanji Dragojeviću, ili kada je asistencijom poslužio Ognjena Ugrešića za vodeći pogodak. Milošević ne rešava samo akcije – on ih stvara.
Imao je Partizan Aleksandra Mitrovića, Adema Ljajića, Dušana Vlahovića, Strahinju Pavlovića, Nikolu Milenkovića… Svi su oni ostavili dubok trag, ali niko od njih u Humskoj nije radio ovo što radi Milošević. Jedini koji je uspevao nešto slično bio je Stevan Jovetić u sezoni 2007/08, kada je Partizan stigao do duple krune.
Brojke to dodatno potvrđuju. Milošević je već sada stigao Jovetića po broju golova u Superligi – 12 pogodaka, ali njihova uloga nije ista. Jovetić je igrao povučenije, u tandemu sa Laminom Djarom, dok Jovan nosi napad sam. Ipak, esencijalni značaj za igru Partizana je isti – bez jednog i bez drugog, rezultati bi ostali samo želja.

Od 50 golova koje je Partizan postigao u ligi, Milošević je direktno učestvovao u 16 (12 golova i četiri asistencije). To je skoro trećina ukupnog učinka. Jovetić je u svojoj sezoni imao 22 direktna učešća (12+10) u 63 gola – opet, gotovo identičan procenat.
Zato su navijači zavoleli obojicu. Toliko da je Jovetić posle meča u Kruševcu 2008. ostao samo u donjem vešu, dok se sinoć iz Humske, protiv Napretka, orilo:
„Joco, ostani! Joco, ostani!“
Grobari znaju – možda su ga gledali poslednji put. Njegova želja da ostane nije sporna, ali Štutgart ima drugačije planove. Upravo zato je sada na sportskom sektoru da uradi sve – i više od toga. Ako treba rizikovati, neka se rizikuje. Odlazak Miloševića sada bio bi nenadoknadiv udarac.
Humska je čekala 18 godina da se pojavi novi Jovetić. Konačno se desilo.
Sada mora i da potraje.
CRNO-BELA LJUBAV NIKAD NE PRESTAJE.
Piše: Volimpartizan.rs 🖤