Na sajtu Volimpartizan.rs možete pronaći najavu za utakmicu našeg Partizana iz navijačkog ugla.Na drugačiji i specifičan način pokušaćemo da dočaramo predstojeće duele i nadamo se da će Vam to biti zanimljiv tekst pred važne utakmice naše svetinje.
Uživajte:
Autor teksta: Marija Andrić
Dragi naši, stiže nam jedan od onih duela koji nisu samo košarkaška utakmica, već i filozofska debata, kulturna razmena i istorijska rekonstrukcija. Večeras prisustvujemo sudaru titana pod svodovima arene, Partizan i Panatinaikos, dve priče, dve ideologije, dve teorije, ali jedan trener koji je i jednima i drugima doneo ono najlepše, evropsku titulu. Braćo i sestre, ljubitelji košarke i dobronamerni putnici namernici – dobrodošli u beogradski košarkaški ring, gde će se večeras odigrati bitka koje bi se postidela i ona na matonskom polju! Partizan protiv Panatinaikosa, crno-beli protiv zelenih, Srbija protiv Grčke, pljeskavica protiv suvlakija, ajvar protiv cacikija… Uskoro ćemo saznati ko će servirati ukus pobede.
Ali šta je ovo ako ne sudar košarkaških civilizacija? Jedni dolaze sa Egeja, gde je Sunce večito, more slano, a sirevi uvek sveži. Drugi, pak, iz srca Balkana, gde je sneg topliji od duše domaćina, a rakija najslađa kad je ispiješ sa pobedničkim osmehom.
Da počnemo od našeg trenerskog Zevsa – Željka Obradovića, čovek koji je Panatinaikosu doneo šest titula prvaka Evrope sada sedi na tronu Partizana, kao što je nekada Aleksandar Veliki kročio u Persiju. Ali Željko nije samo kralj, on je i svojevremeno u Turskoj poput Sulejmana Veličanstvenog turskom treneru zelenih, Erginu Atamanu već uzeo danak u krvi. Dok je Ataman gradio svoju trenersku karijeru u Turskoj, Željko mu je tamo redovno uzimao titule, ostavljajući ga sa više poraza nego što Grčka ima mitova.
Posle velike pobede nad Barselonom u prethodnom kolu, Ataman sa svojim timom dolazi u Beograd kao Ahil u Troju – sa puno samopouzdanja, ali ćemo videti da li će na kraju izneti plen ili završiti s kopljem u peti.
Nemamo Kevina Pantera ove sezone, ali Partizan sada vodi nova generacija naših “crnih pantera”. Predvodnik čopora Karlik Džons, plejmejker, koga bi teško sustigao i Justin Bolt, prolazi kroz protivničke odbrane kao teretni brodovi kroz Korintski Kanal. Tu je i Balša Koprivica, momak čija visina odgovara visini poreza u Grčkoj, ali sa mnogo boljom stabilnošću. Na centru takođe dominira Tajrik Džons neko ko više liči na šefa obezbeđenja na Fristajleru, brani naš reket i našu čast kao da je prošao dril za prijem u PTJ i kao da je jedino to važno baš danas, a kao da nije… Biće to pravi okršaj sa Matijasom Lesorom, koji zna kako se igra u Beogradu, ali će večeras osetiti kako izgleda biti sa one strane mrežice. Svakako biće dočekan kao princ Grobara što će zauvek i ostati ako shvati da su Ostojini evri malo zeleniji od njegovog trenutnog dresa.
Tu je i Papapetru, naša prošlogodišnja odbrambena snaga iz senke, večiti buntovnik, koji je svoje beogradske dane menjao za atinske noći, verujemo da će se ipak pokajati i večeras shvatiti da je najbolji provod ipak u Botegi.
Partizan ulazi u arenu sa tri pobede u nizu – kao galija koja seče more uzbudljivih trenutaka i još uzbudljivijih završnica. Panatinaikos, pak, dolazi sa ambicijom da pokaže kako se sirtaki pleše i na košarkaškom parketu.
U košarci, kao i u životu, Beograd je kao brza saobraćajnica, nema pravila ali na kraju se gleda samo rezultat.
Hoće li se momci iz kolevke demokratije upecati i izgubiti u kolevci apsolutizma?
Dođite, gledajte, navijajte! I zapamtite: Partizan se ne voli zato što pobeđuje, već pobeđuje zato što ga volimo!🖤🩶🤍
Piše: Marija Andrić