
Foto: Dragana Stjepanović
Kalendar Evrolige ponovo je ukrstio Partizan i Efes, a ovaj put odmeriće snage u sklopu 29. kola najelitnijeg evropskog takmičenja. Za crno-bele serija dobrih rezultata počela je upravo trijumfom nad izabranicima Ergina Atamana u Beogradu.
Emotivno i fizičko praženjenje, te trijumf u “večitom” derbiju protiv Crvene zvezde u sklopu ABA lige prethodi gostovanju na Bosforu. Utakmica u kojoj su košarkaši Partizana osim zabeležene pobede dokazali sebi da mogu igrati protiv gradskog rivala, te da poseduju kvalitet kako bi nadoknadili i 20 poena zaostatka.
Slična situacija dogodila se i sredinom decembra sada već prošle godine, tokom 14. kola Evrolige. Efes je gostovao u Beogradu, a tim Željka Obradovića nalazio se na omjeru 4-9 uz salvu kritika na račun trofejnog trenera, selekcije tima i svega onoga što Partizan prikazuje na parketu. Posle trojku koju je pogodio James Nunnally beogradska “Štark Arena” je eksplodirala, a to se desilo i sa igrom crno-belih.
Usledio je trijumfalni niz na svim poljima uključujući i ABA ligu. Kao neki vid nagrade desio se trenutak u kojem sami odlučuju o svojoj sudbini, kako u Evroligi, tako i u jadranskom karavanu. Partizan će nakon Efesa četiri od poslednjih pet mečeva igrati na domaćem parketu. Sledi još samo gostovanje Monacu. Što se tiče regionalnog šampionata, ukoliko pobede sve mečeve do kraja regularnog dela sezone imaće prednost domaćeg terena u finalu. Ali to je već neka druga tema.
Dodatni pritisak na Efes
U poslednje dve epizode Evrolige upravo Efes okitio se trofejom, svaki put pokazavši da su najbolji kada je to bilo najpotrebnije. Tim trenera Atamana savladao je madridski Real “na mišiće” u zaostaloj utakmici 24. kola što je bio jedan od preduslova da se imaju za šta boriti u samoj završnici regularnog dela sezone. Shane Larkin zasijao je u punom sjaju i deluje da se u potpunosti oporavio od povrede.
Vasilije Micić i dalje ima vidne simptome bolnog kolena i nije na 100%, ali deluje da ide na bolje. Jedini koji u susretu protiv “Kraljevskog kluba” nisu nastupili su Rodrigue Beaubois i Dogus Balbay. Svi navijači crno-belih dobro pamte partiju Francuza u prestonici Srbije, iako je Partizan slavio. Ipak, pored njegovog nastupa stoji znak pitanja.
Jasno je da Efes ima dodatnu vrstu pritiska i da im ova utakmica u datom trenutku znači zaista mnogo kao podloga za sve ono što predstoji. Ukoliko bi turski sastav poklekao i na Bosforu, postoji velika mogućnost da bi u potencijalnom “krugu” s Partizanom izvukao deblji kraj, te ne bi ostvarili prvi cilj, a to je top osam. Matematičkih kalkulkacija biće još mnogo do kraja, ali ovaj podatak nije nešto na šta na treba obratiti pažnju.
Partizan i dalje “nastavlja da sanja”
Po dolasku na klupu trenera crno-belih, Željko Obradović je zagolicao maštu navijača rečenicom da “Partizan uvek ima pravo da sanja”. Na klupu tima došao je sa istom željom i emocijom kakav je bio i te čuvene 1992. godine. Upravo u Istanbulu crno-beli su podigli pehar Evrolige. U nekoliko navrata “centar sveta” pokazao se kao mesto gde beogradski sastav nikada ne dolazi turistički, pa niti u ovom slučaju.
Kada se uzme u obzir da je Partizan ove sezone slavio i protiv Fenerbahcea “na strani”, epitet “domaćice” prisilio je mnoge da prestanu crno-bele gledati kao tim koji igra na vrhunskom nivou samo u svojoj dvorani. Pritisak koji se nalazi na strani Efesa obrnuto je proporcionalan za košarkaše Partizana. Jasno je da niti jednu utakmicu niko ne igra bez cilja da pobedi, a brutalan raspored i “martovsko ludilo” crno-belih dozvolilo im je da makar na ovom susretu ne moraju nužno koristiti termin “win or die”.
Šta kažu brojke?
Sedma pozicija na tabeli najelitnijeg evropskog takmičenja mesto je gde trenutno “obitava” Partizan. Omjer od 15 trijumfa uz 13 izgubljenih utakmica skor je koji pored crno-belih imaju još Baskonia, Zalgiris i Maccabi.
Efes vreba svoju priliku iz prikrajka, uz pobedu manje, ali i poraz više (14-14). Ne može se reći da turski sastav ima lagan raspored do kraja, ali kada ste branilac trofeja svi žele da vas “ošamare” po svaku cenu uz dodatni motiv.
Čas istorije
Od 2004. godine, pa do dana današnjeg Efes i Partizan odmerili su snage 13 puta u sklopu Evrolige. Predstavnik Turske ima trijumf više (7-6). Ako bi izdvojili utakmice odigrane samo u Istanbulu, takvih je bilo šest, a Partizan je slavio dva puta.
Jedno je jasno, Partizan put Istanbula ne odlazi samo i isključivo turistički. Bosfor je poznat kao turistička atrakcija na čiji pogled mnogi ostaju bez daha. Ovaj put, moreuz koji razdvaja evropski deo Turske od njenog azijska dela vrlo lako može razdvojiti i timove koji će se pronaći u narednoj fazi Evrolige, od onih koji će svoj nastup završiti nakon 34 kola.
Utakmica je na programu u četvrtak, 16. marta sa početkom od 18 časova i 30 minuta u dvorani “Sinan Erdem”.
Originalni tekst Basketballsphere.com